U mnogim državama, pa tako i kod nas, stalno se naglašava kako je veliki problem u pravosuđu koje je sporo i potkupljivo – neučinkovito.
Ni po babi, ni po stričevima, već po pravdi Boga velikoga, poznata je izreka, koju bi trebalo pretočiti u život.
Istinu treba govoriti – slijediti, bez obzira kome se sviđa, kome ne. Presude se ne donose prema rodbinskim vezama ili simpatijama.
Liječnik treba pacijentu reći istinu o njegovom zdravstvenom stanju koliko god ona gorka bila. Poticaj je to na liječenje koliko je to moguće, ili priprava za susret s jedinim pravim sucem u vječnosti.
„Tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku“
Bog je Istina – On je Ljubav, i kao takav nam uvijek mora biti na prvom mjestu. O tome nam govori današnje evanđelje. Ništa nam ne smije biti važnije od Isusa: čak ni vlastiti roditelji i djeca. Znamo da to nije tako lako ostvariti. Mnogi su to iskusili u svom životu. Velik je to križ kad se moramo protiviti najbližima. Isus nam veli: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan“. (Mt.10.38.).
Dobro pazi da ne staviš ono što je vremenito ispred onoga što je vječno. Ako nam se pak i učini da smo stavljajući Isusa na prvo mjesto izgubili nešto od dobara ovoga života, Isus nas uvjerava, da zbog njega život ne gubimo, već ga dobivamo – i to život vječni.
Time Isus priprema svoje učenike na njihovo buduće poslanje po kojem će oni budućim generacijama naviještati sve što im je govorio. On im je to i zapovjedio prije svog Uzašašća na nebo, kad im reče: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“. (Mt.28.19.).
O koliko puta mi u svećeniku vidimo samo čovjeka? Spremni smo izreći kojekakve kritike na njegov račun. Koliko smo puta u srcu prihvatili kritiku na njegov račun, ili smo ga ogovarali, a da nismo imali nikakovih dokaza za ono što smo govorili?
Prisjetimo se Isusovih riječi iz današnjeg evanđelja: „Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku, tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku“. (Mt.10.41.).
Drukčije bi se ponašao da ozbiljno shvaćaš Isusove riječi. Isus, da bi naglasio važnost apostolskog rada i našeg sudjelovanja u njemu, naglašava: „Tako napoji jednog od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“. (Mt.10.42.).
Krsni list nam ne će ništa pomoći ako izostanu dobra djela. Čovjek radi i umoran legne na počinak čekajući novi dan. I taj se uhodani ritam ponavlja, sve dok se jednog dana, premoren od svega, neshvaćen od ljudi, ne požali Bogu, rekavši mu da je iscrpljen i da bi bilo najbolje da ga Bog uzme s ovoga svijeta. I Bog mu usliša molbu – tako opisuje svoje stanje prorok Ilija.
I tebi je Bog povjerio određeni zadatak i ne možeš „napuštati njivu“ dok to on ne odredi, a dok si na njivi od tebe se očekuje marljiv rad i njegovi plodovi, koji su zalog tvoje vječnosti.
Stoga s psalmistom kličem: O ljubavi Gospodnjoj pjevat će dovijeka! (Ps. 89.2.). Ta ljubav od nas traži gostoljubivost koju Bog na njemu svojstven način, u vrijeme koje on odredi nagrađuje, na našu radost.
Nema porasta ljubavi dok nismo spremni žrtvovati se za druge. Nijedno veliko djelo se ne postiže jednostavno i lako.
Zalaganje majke Terezije iz Kalkute, biskupa Romera ili pastora Martina Luthera Kinga, kao i mnogih drugih velikana kršćanske duhovnosti, izviru iz Isusova križa.
Isus nas uči da trebamo biti spremni odreći se samih sebe i svega onoga što nas priječi da ga nasljedujemo.
„I neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi“
Mudar i razborit čovjek, ne samo kršćanin, treba trajno odjeljivati pljevu od zrnja, te stalno izabirati zrno da ne bi prokockao svoj život.
Uvijek dolaze nove okolnosti i nove prilike koje zahtijevaju nova vrednovanja stvari, ali Krist ostaje na prvom mjestu.
U križu je spas, jer je u njega upisana ljubav. Prihvati ga, jer samo veselog darovatelja Gospodin prima i dodjeljuje mu zasluženu nagradu – mjesto u carstvu nebeskom. Ta spoznaja nas i danas čini radosnima.
Dobitnik na sportskoj kladionici je radostan prije nego li mu je dodijeljena zaslužena nagrada. I ti već sada možeš doživjeti tu radost pobjednika spoznajom da si savjesno izvršavao sve što Gospodin od tebe očekuje.
Zašto si ne priuštiti taj osjećaj radosti pobjednika? To ovisi samo o tebi. Ako ikome želiš dobro, onda ga valjda želiš sebi. Potrudi se da to i ostvariš.
Kad staviš Gospodina na prvo mjesto, vidjet ćeš, ništa ti neće biti teško. Potrudi se. Uvjerit ćeš se, pa ti neće više biti potrebna moja riječ, već vlastito iskustvo, a to je nešto nenadoknadivo.
Na svečanim ručkovima se zna tko gdje sjedi i tko mora biti prvi poslužen. Tako je i na svečanom „ručku života“ – Bog mora uvijek biti prvi poslužen. Tu se „poslužitelj života“, niti smije, niti može zabuniti. Ne dozvoli da konobar u restoranu bude razboritiji od tebe.
Konobar dobro zna tko ga plaća, tko mu omogućava hranu za život njega i njegove obitelji i trudi se biti savjestan u svom poslu.
Pokaži da znaš da je Bog povjerio zemlju na upravljanje tebi, kako bi slaveći ga i radeći osigurao dostojan život sebi i svojima.
Mnogi te neće razumjeti. Nemoj da te to iznenadi, ta Isus reče: „I neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi“. (Mt.10.36.).
Rekoh vam da se ne iznenadite kada se to dogodi. Ljubav je smo darivanje. Ona ne troši plaću. To bi ju degradiralo u najavnika.
Da bi sportaš na natjecanju postizao dobre rezultate mora se pripremati dugotrajnim i napornim treninzima.
Čitav naš život je trening na duge staze i priprema za maraton kojemu je cilj u nebeskom kraljevstvu. Ne smiješ odustati, jer ulog je velik. Pobjeđuju svi koji stignu na cilj bez obzira na vrijeme trajanja trke, koja zna biti duga i naporna.
Prihvati Božju logistiku kako bi olakšao napor, koja te usmjerava pravim putem kako ne bi zalutao.
Trči se samo jednom… Znaj – nitko te ne može zamijeniti!