Ženski rukometni klub Dalmatinka iz Ploča u godini koja je pri kraju slavi jedan rijedak jubilej: 42. godine aktivnog i neprekidnog djelovanja kluba koji je 2018.godineŕ po peti put postao prvoligaš. U svojoj bogatoj povijesti kroz sve kategorije Hrvatske rukometne reprezentacije prošlo je više od 50 igračica što je pokazatelj da se u klubu velika pažnja posvećuje mladima odmah od prvih početaka s rukometnom loptom. Ipak u povijesna 42. ljeta ove “dame” treba izdvojiti nešto posebno, što malo tko zna a krasi ovaj klub. U posljednje 22 godine vrata ženske Hrvatske seniorske reprezentacije čuvale su i čuvaju Ivana, Marta i Tea koje su napravile prve rukometne korake baš u Dalmatinki. Izgleda da tu neće biti kraj jer brzinom meteora Petra Marinović, još jedna vratarka Dalmatinke iz kadetske reprezentacije, već brani u juniorskoj i samo je pitanje dana kada će se doći njezino vrijeme da naslijedi svoje prethodnice.
Tko su ove tri rukometne gracije + Petra Predstavljamo Teu Pijević
TEA PIJEVIĆ, rođena je 1991. godine, mirna, uvijek spremna za šalu umiljatog pogleda kaže da je iz Stabline, predgrađa Ploča. Zanimljivo, rođena je u Makarskoj na sam pad grada heroja Vukovara. Od malih nogu je naklonost davala sportu, a prva ljubav joj je bio nogomet da bi se u 5. razredu osnovne škole s deset godina okušala u rukometu. Na prvi je trening došla s namjerom da igra, a spletom okolnosti završila je na vratima Dalmatinke i tako zahvaljujući treneru Ivanu Jerkoviću ostala vratarka do dan danas.
„U Dalmatinki sam provela punih jedanaest godina, čak nekoliko u sjeni Marte Žderić koja je branila dok sam ja rukometno sazrijevala. Onda je ona otišla u Podravka Vegetu i tako mi otvorila put uspjeha. Godine 2012. odlazim u prvaka BiH Borac iz Banja Luke gdje ostajem jednu polusezonu, te uspješno branim u Europi, jer Borac je igrao tada u EHF-natjecanju. Nakon toga odlazim u Sesvete Agroproteinku od siječnja 2013. godine i ostajem tri godine, sve do svibnja 2016. godine kada mi je stigao poziv iz zagrebačke Lokomotive a nedugo zatim i poziv za reprezentaciju. Sa Lokomotivom sam osvojila Challenger cup i kup Hrvatske, dok mi je prvenstvo izmaklo“, kaže Tea, koja je poslije Lokomotive polusezonu provela u Francuskom Metz-u, a sada sa uspjehom brani na vratima Mađarskog Albu Fehervat KS.
Usporedno sa rukometom Tea je završila srednju Turističku školu smjer recepcioner, te je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Sebe vidi još dugo u rukometnim vodama iako kaže da nikad se ne zna što život sutra nosi.
Pripremio: Branko Kulidžan