Ovo je naša sugrađanka, pločanka, rođena u Kominu, svakom poznata. Djevojka grada, svakom vidljiva, a s druge strane nevidljiva, s lakoćom se prolazi pored nje bez „dobar dan“ ili pogleda joj upućenog. Jučer joj je bio pedeset i neki rođendan . Pedeset i neku čekala je ona na rođendansku tortu. I prvi put u životu dobila je tortu – za svoj rođendan. Aaiii, rekla bi ona uobičajenu poštapalicu čuđenja, a istovremeno i nade. Osjećaj sreće, radosti, izraz lica i široki osmjeh, izazvali su suze curama Udruge „Pomoć u kući“, Jadri i Blaži. Odlučile su prirediti joj malo slavlje i organizirati preskočene rođendanske radosti, koje majka Janja (već dugo pokojna), boreći se osigurati svojim dvjema djevojčicama, koricu kruha i krov nad glavom, nikada nije mogla. Naša Nives će i dalje šetati istim cestama, s istim snovima i željama, ali onu o rođendanskoj torti već proživljenu, uvijek će nositi u srcu.
Zašto ovo pišem? – Da zahvalim vrijednim curama, koje nemaju u opisu svojih poslova i odgovornosti priređivanje sitnih radosti kao ova torta. A pišem da i tebi dragi čitaoče dadem ideju za učiniti sitnu radost, reći dobar dan, uputiti osmjeh i time nekog usamljenog i tužnog na tren ili na 1 dan učiniti sretnim.
Tekst i slike: Slavenka Mušan