Tužno, ali istinito: u dolini Neretve na smetlištima završe stotine tona mandarina. Porazna je to statistika poglavito kada se zna da ima toliko potrebitih koji bi se rado osladili žutim plodovima. Ipak, tek rijetki se odlučuju na donacije premda u Hrvatskoj ima ljudi koji sebi ne mogu priuštiti mandarinu.
Nažalost, po pitanju sufinanciranja donacija nije se iskazala ni država koja potiče zbrinjavanje trulih plodova umjesto da osigura da zdrave i jestive mandarine nađu put do humanitarnih udruga, ustanova, bolnica, domova socijalne skrbi.
Perica Palinić, vlasnik poduzeća “Karlo promet” iz Metkovića, koje se bavi otkupom mandarina ovih je dana donirao sedam tona mandarina dječjoj bolnici u Klaićevoj, KBC-u Rebro te domovima u Zagrebu i Karlovcu koji se skrbe o nezbrinutoj djeci.
Ova humana gesta vrijedna je pažnje i divljenja jer Perica je mandarine otkupio od proizvođača i transportirao na odredište u vlastitom aranžmanu.
Međutim s njom su se otvorila i brojna pitanja oko donacija voća u Hrvatskoj. Unatrag nekoliko godina donacije mandarina i jabuka humanitarnim ustanovama, udrugama, bolnicama i staračkim domovima financirala je Europska komisija no već treću godinu od toga se odustalo, a naše Ministarstvo poljoprivrede ima drukčiji sustav potpora koje ne uključuje mogućnost donacija.
Podsjetimo, EU komisija je ukinula takve donacije koje su bile spas za neretvanske proizvođače mandarina, kada mandarine nisu mogli prodati regularno na tržištu. Financijskom potporom Europske komisije, koja je prvenstveno bila usmjerena na ublažavanje šteta poljoprivrednicima zbog embarga ruskog tržišta na koje se više mandarina ne može izvoziti, neretvanski poljoprivrednici bili su iznimno zadovoljni, a u Hrvatsku se slijevalo oko 40 milijuna kuna potpora iz EU-a. Takva cijena, dakle koju je financirala europska komisija, iznosila bi u konačnici oko 2,5 kuna za kilogram mandarina, što je duplo više negoli se za istu takvu mandarinu može dobiti u tržišnim uvjetima. Dakle, u lancu proizvodnje i prodaje svi su bili zadovoljni i proizvođači, otkupljivači i krajnji potrošači, koji su u konačnici sladili besplatnim mandarinama. Nažalost, od toga više nema ništa pa su donacije svedene samo na osobne geste pojedinaca kakav je i poduzetnik Palinić.
Ove jeseni na smetlištu će završiti stotine tona mandarina i jabuka zbog nemogućnosti prodaje i neisplativosti berbe. Dio je to poražavajuće statistike o propadanju tisuće tona voća, povrća umjesto da se donira potrebitim građanima ili institucijama.
Zašto nas ne poslušaju?
O bizarnosti situacije na terenu govori nam proizvođač mandarina i predsjednik udruge “Neretvanska mladež”, Željko Bjeliš. On naglašava da propada mandarina druge i treće klase, koja je zdravstveno ispravna po svim parametrima samo je primjerice malo sitnija u odnosu na utvrđene standarde kalibraže.
– Takva mandarina će ostati neobrana i završiti na deponiju dok u Hrvatskoj ima ljudi koji sebi ne mogu priuštiti mandarine jer nemaju novaca. Još smo prošle godine o tome izvijestili Ministarstvo poljoprivrede no ništa se konkretno nije promijenilo…
Inače, Ministarstvo poljoprivrede s dvadeset milijuna kuna sufinancira zbrinjavanje neobranih mandarina i jabuka. Riječ je o potpori za neubrano ili s tla nepokupljeno voće kako takvo voće ne bi bilo izvor bolesti u ovom slučaju sredozemne voćne muhe.
Umjesto da se taj novac preusmjeri proizvođačima i s njim se financiraju donacije mandarina vrtićima, bolnicama, staračkim domovima, humanitarnim organizacijama kod nas se financira zakopavanje neubranih plodova mandarina.
Pretpostavlja se da će ove jeseni u dolini Neretve ostati neobrano minimalno desetak tisuća tona mandarina te će ih voćari morati zbrinjavati u vlastitom aranžmanu za što će ih sufinancirati Ministarstvo poljoprivrede.
– Mislim da se taj novac treba preusmjeriti za donacije potrebitima, staračkim domovima, humanitarnim organizacijama, bolnicama. Svaki proizvođač mandarina u Neretvi ima ovakvih mandarina i sigurno bi bio sretniji da ih može prodati, nego da ih odvozi na deponije – zaključuje Bjeliš.
Zbrinjavanje trulih plodova
Prema gruboj računici na jednom hektaru mandarina, gdje se može ubrati 40 tona plodova oko osam tona je mandarine druge i treće klase, koja će propasti. Država će za zbrinjavanje takvih plodova izdvojiti dvadesetak milijuna kuna kako bi se spriječilo širenje štetnika sredozemne voćne muhe koja se leže u trulim plodovima. Umjesto da se novac preusmjeri u sufinanciranje donacija mandarina potrebitima, kako bi se s njima sladili i oni koji ih sebi ne mogu priuštiti, kod nas se potiče zbrinjavanje trulih plodova.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija