Ljudi se u svojoj svakidašnjici sastaju i pričama krate vrijeme. Ne repertoaru su im svi tokovi svjetskih zbivanja ne zaboravljajući svoju sredinu, svoje susjede… Znaš, taj ti je duša od čovjeka, zar ne, dobro ga poznaješ. Nikoga nije odbio tko mu se obratio za pomoć. Posljednju koru kruha podijelit će s potrebitima. Poznata ti je ona narodna: Kako se zajmiš, tako će ti se vratiti. Kod njega nije tako. On nije zlopamtilo. Svakome bez razlike priskače u pomoć. Postidiš se kad doživiš njegovu nesebičnu ljubav u kojoj nema egoizma – sama dobrota.
Ne zaboravi da se dobro dobrim vraća. Ruka ruku mije, obraz obe dvije. Drži se narodne mudrosti. To ti je evanđelje u stvarnosti, u životu.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna
Ljubimo, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga: i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. (1.Iv.4.7.).
To je misao vodilja današnjih liturgijskih čitanja… Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. (Ps.98.1.).
To je zapisano za pouku i poticaj svima, pa i tebi. Nemoj prečuti. Pokaži svoju sinovsku vjernost.
Bog nam je darovao razne znakove svoje ljubavi. Na prvom je mjestu ljepota prirode, piše Johannes B. Brantsche i nastavlja: Jeste li možda jednom pogledali kristal snježne pahuljice? Jeste li pod mikroskopom pomnije promatrali insekta ili samo jedan pogled usmjerili na milijarde zvijezda? Drugi znak što nam ga daruje Bog, je naše srce. Ono je veće od svijeta, jer čitav svijet ne može smiriti njegovu glad i žeđ za dobrom i ljepotom. Treći i najvažniji znak koji nam je Bog darovao je sam Isus. On nam omogućuje da pogledamo Božansko srce, dok Božju ruku u čudima prirode tek naslućujemo.
Ljubav koja prožima i nadahnjuje čovjekovo zajedništvo je mjerilo vjere i – spoznaje Boga. „Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav“. (1.Iv.4.8.).
Da li si svjestan časti koju ti je iskazao sam Isus: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donesete i rod vaš da ostane te vam Otac dade što ga god zaištete u moje ime. (Iv.15.16.).
Odgovor na sve to je samo jedan: Bog je ljubav! Na ljubav se uzvraća samo ljubavlju, jer onaj koji ne ljubi ostaje u smrti.
Bog Sina svoga jedinorođenca posla u svijet da živimo u njemu… Poslao je Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. (usp.1.Iv.2.2.)…
Današnje evanđelje je jasno: Ovo vam zapovijedam: ljubite jedni druge! Potrudi se da to ostvariš. Bog ne traži nemoguće. Što je veća žrtva, bit će i veća radost! Druge alternative nema.
Budete li čuvali moje zapovijedi ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.
Ljubav se ne može narediti, ona se ne posuđuje, ona se poklanja. Zato Isus kaže: Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar: vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. (Iv.15.15.).
„Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“
Ruski pisac i mislilac Sergej Riabinin obraća se Bogu ovim riječima: Gospode, kako je lagan i blizak put k Tebi po suncu i vodi, po pticama i vjetru, po cvijeću i pjesmi.. Koliko li je težak i udaljen kad treba s ljudima živjeti i ljubiti neprijatelja!
Pa ipak Isus reče: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam! (Iv.15.15.). A On nam zapovijeda da ljubimo Boga: i čovjeka. Trećeg puta nema!
Sve što ti treba je ljubav – pogled, osmjeh, stisak ruke, lijepa riječ, razumijevanje, poticaj, podrška.. netko s kime ćeš dijeliti svoje uspone i padove. Trebaš nekoga tko će te razumijeti, tko te neće osuditi za tvoje slabosti.
Božja ljubav ti je darovana – ničim zaslužena. To treba cijeniti. Roditelje se ne bira, a prijatelja ipak biraš. Poznat ti je i dug put kad od poznanika stječeš prijatelja.
Isus apostole zove prijateljima jer im se potpuno otvorio, sve im rekao. I za njih se predao na križ.
Prijatelji su dar Božje ljubavi. Naše se prijateljstvo potvrđuje i raste onda kad nam je teško i kad nam treba podrška. Prijatelji me poznaju onoliko koliko sam im dopustio da me poznaju. Često se svoju „masku“ ne usuđujem skinuti ni pred kim.
I Isus bira svoje prijatelje. On reče: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“. (Iv.15.16.).
Zapamtimo Petrove riječi: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego, u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu“. (Dj.10.34.).
Mnoštvo zakona ne čini ljude boljima, niti ih željezna disciplina poboljšava – i posvećuje.
U to su se ljudi već toliko puta u svojoj povijesti uvjerili. Čovjek uvijek ostaje sa svim svojim dobrim i lošim stranama – u svim okolnostima svojega života. Nitko ga bitno ne može mijenjati, ako se on sam ne želi poboljšati.
Nakon prvog Adamova grijeha čovjek svih vremena i situacija sam sebi želi biti Bog. Kristov zakon nikoga ne prisiljava, niti bilo koga isključuje. To je ponuda i pravilo života za sve ljude.
Sv. Petar u kući poganina Kornelija, gdje je doživio silazak Duga Svetoga na pogane, komentirao je: „Uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu mio onaj, koji ga se boji i čini pravdu“. (Dj.10.35.).
Bogu se ne postavljaju granice. Sveti Jeronim je zapisao za Ivana apostola da je u svojoj starosti stalno ponavljao: „Dječice, ljubite se među sobom“.
To se odnosi i na nas!