Svetkovinom Duhova završava liturgijsko vazmeno vrijeme. Duh Sveti je načelo jedinstva, on je darovatelj različitih darova, a ne jednolikosti: on je načelo vrednovanja svake pojedine stvari. On je izvor radosne unutarnje slobode.
„Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama!“ (Rim.5.5.).
Molimo da se Duh Sveti i danas izlije na sve narode i molimo ga: Svemoćni Bože, pošalji na nas Duha Svetoga Branitelja, Duha mudrosti i razuma, Duha znanja i pobožnosti. Ispuni nas Duhom svetog strahopoštovanja. Obnovi lice zemlje!
„Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je“
Uskrsli Gospodin ostaje među nama prisutan u Duha Svetoga koji postaje unutarnji život i dinamična snaga čovječanstva. Taj Duh posvećuje i šalje njegove učenike u cijeli svijet. Taj isti Duh se i nama dariva svakog dana i to sve do svršetka svijeta po svetim sakramentima.
On je Duh Utješitelj kao ispunjenje starozavjetnih obećanja i Isusovih riječi. Na blagdan Pedesetnice je objavljena svima narodima Božja darežljivost i istina o Isusu Kristu. Od samog početka Duh Sveti proširuje videokrug božanske ljubavi, obara zidove podjela, svima pruža radosnu vijest o spasenju i o Božjoj milosti – sve ujedinjuje u Očevoj ljubavi.
Svi koji su primili Duha Svetoga trebaju otvoriti srca za sve, tražeći jedinstvo svih ljudi. Ova nas svetkovina potiče da proširimo osobne granice vlastitog duha, intelekta, ljubavi i čovještva.
Ako čovjeku oduzmeš Duha Svetoga, od njega neće ostati ništa drugo doli robot, automat, stroj, koji je robot drugih strojeva.
Molimo da taj Duh obnovi i naša srca da se otvorimo njegovu čudesnom djelovanju, da nas grešne očisti, umorne okrijepi, žalosne utješi, da nam podari svoj mir i radost.
Nagon je potreban čovjeku, ali ako ga čovjek ne kontrolira snagom Duha, može čovjeka uvući u mnoge nevolje.
„Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu – da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji“. (Rim.8.12-14).
Sv. Pavao nam jamči da smo djeca Božja: Sam Duh Svjedok je s našim duhom da smo djeca Božja, ako pak djeca, onda i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista zajedno s njime trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim.8.16-17).
Na našem životnom putu trebamo dopustiti Duhu Svetom da nam bude suputnik. On će nas voditi i upućivati nas u svu istinu. Ocu se ide po Sinu koji je Put.
Gotovo svaki dan čitamo u novinama ili gledamo na televiziji rasprave o pobačaju, pravima homoseksualaca, eutanaziji, pravima životinja… I ja se, kao i mnogi drugi, tad zapitam: Gdje je tu moj Bog? .. Mnogo je tu nedosljednosti? Kako u takvom svijetu uopće sačuvati pravu i istinsku vjeru? Kako ju navještati drugima?
Duh Sveti je duh zajedništva za razliku od duha ovoga svijeta, po kojem je dopušteno sve što služi meni i mojim ciljevima.
Novi zakon se ne piše na kamenu, već na srcima
Silaskom Duha Svetoga rodila se Crkva, koja nas poziva na novi život. Novi zakon se ne piše na kamenu, već na srcima. Kao nekad na Sinaju kad je Bog u oluji i grmljavini davao zapovijedi, tako je sada Duh Sveti sišao u sili Božjoj – iznenada, jer „puše gdje hoće“. (Iv.3-8).
Ognjeni jezici, što se pokazaše iznad njihovih glava, bili su znak novog događanja… Razumijevanje svakoga od njih na njegovu materinjem jeziku, svega onoga što su apostoli zborili, bio je znak da će od sada svi narodi moći čuti i primati ono što sada primaju Izraelci, koji ovdje označavaju novi Božji narod, koji se za blagdan okupio u Jeruzalemu. Luka ih nabraja čak iz 16 pokrajina, što označava katolicitet i univerzalnost Crkve: Parti, Medani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva Libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašavaju veličanstvena djela Božja“. (Dj.2.8-11).
Isusovi su sljedbenici ovdje svi zajedno, što je znakovito za primanje Duha Svetoga. On dolazi u zajednicu, On je skuplja, sjedinjuje i čini je jedinstvenom.
Sveti Ivan Zlatousti je rekao da je u evanđeljima napisano što je govorio i činio Isus, a u Djelima apostolskim da piše ono što je činio Branitelj – Duh Sveti.
Sveti Pavao kaže da se bez Duha Svetoga ne može vjerovati u Isusa kao Boga. Korinćanima Pavao piše: „Svakome se daje očitovanje Duha na korist“. (Kor.12.7.).
Neki su valjda upotrebljavali dar jezika da bi sami sebe uzdizali. Slični problemi se javljaju i tokom povijesti.
Svi osjećamo da je zaista potrebno biti novi čovjek. Isusovi su učenici to postali i na dan Duhova. Ako su im prigovarali da su se napili slatkog vina, onda je istina i to da su postali „nove mješine“.
Duh Sveti nas čini jednim Kristovim tijelom, bez obzira na bilo koju razliku. Svi su „jednim Duhom napojeni, jednako robovi i slobodni – piše sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima. (Kor.12.13.).
Prijatelju se vjeruje, u njega se ima povjerenja: „Sve ćemo vršiti što je Jahve naredio“ (Iz.19.8.)., rekoše Izraelci.
I ti si mu obećao vjernost i poslušnost, ali si često na to zaboravio. Nemoj iskušavati Božju strpljivost, ljubav i dobrotu.
Drži se obećanja. Nemoj lutati. Lutanje je znak nepovjerenja, a ti znaš kome si povjerovao – Onome koji ne može prevariti, niti prevaren biti. Inače bi mogao zalutati na put bez povratka.
Dobro si odabrao, ali On traži ustrajnost na putu. On će ti u tome pomoći, ako ga iskreno zamoliš.