Dosadašnjii Maratoni lađa ispisali su brojne lijepe priče, ali definitivno najljepša, i to ljubavna, dogodila se nakon završetka ovogodišnjega neretvanskog spektakla, na obali u Pločama. Nakon iscrpljujuće vožnje i veličanstvene pobjede na Maratonu lađu, umorni i zaljubljeni stablinski šampion Josip Uršić ostvario je još veću pobjedu. Zaprosio je dugogodišnju djevojku Miu Kapović i dobio potvrdan odgovor! Njegovoj sreći nije bilo kraja.
„Neopisivo. Sve se posložilo na najbolji mogući način. Najprije utrka za pamćenje i velika pobjeda. Puno smo uložili u ovogodišnji Maraton. Jako mnogo treninga, suhih i u lađi, i svi su znali da idemo na prvo mjesto. A znate kakvi su ljudi, priznaje se samo prvo mjesto, što smo i ostvarili. A da sreća bude potpuna pobrinula se Mia. Zaprosio bih ja nju i da nismo pobijedili, ali ovako je ispalo savršeno. Za moje namjere znali su dečki iz lađe. Plan sam im priopćio oko mjesec dana prije utrke, a oni su mi odgovorili kako sada moraju zapeti još jače i pronaći zadnji atom snage da prvi stignemo na cilj. Naša ljubav bila im je dodatni motiv za pobjedu. Mia, naravno, ništa o tome nije znala“, prisjeća se Josip tih trenutaka dok nam pokazuje izranjene ruke na kojima se još vide tragovi ogromnih napora kojima je bio izložen, kao i ostatak ekipe.
„Nakon što smo prvi uplovili u cilj u Pločama, momci su slavili, a ja sam krenuo po još jednu pobjedu. Prsten je bio u autu. U svoj toj gužvi i uzavrelim emocijama, nisam odmah uspio pronaći ključ od auta. No, ipak sam uspio. Onda je trebalo zamoliti voditelja manifestacije da mi pomogne i među mnoštvom ljudi pronaći Miu. Nisam znao da joj je tetki mobitel upao u more dok su nas dočekivale, pa su se tako, silom prilika, našle u mojoj blizini. I onda je uslijedio njen pristanak. Ne može bolje!“, kaže Josip.
A njegove dojmove potvrđuje i Mia, djevojka iz Makarske, koja je uz obale Neretve strepjela za svoga dragoga i cijelu ekipu Stabline. „To je bilo nešto najljepše što mi se dogodilo u životu! Nije mi bilo ni na kraj pameti što me čeka. Navijala sam i brinula se kako će završiti. A onda šok. Puno toga se uopće ne sjećam. Sve su događalo kao u nekom transu. Nisam sigurna jesam li mu odgovorila ili samo potvrdno klimnula glavom. Satima nakon toga predivnog događaja, tresla sam se i sve ponovno proživljavala. Potekle su i suze, moje i mojih prijateljica. Nikada neću zaboraviti taj dan“, prisjeća se Mia.
A Mia i Josip zajedno su četiri i pol godine. Upoznali su se u Makarskoj kada je Josip posjetio svoju prijateljicu iz djetinstva koja sada živi u tome gradu. „Bila je to ljubav na prvi pogled s moje strane. Nisam bio siguran da je to bilo obostrano. Ali, navikao sam na borbu“, kroz šalu će Josip, a Mia ga demantira i kaže da joj se odmah svidio. Kao i u brojnim drugim vezama, tijekom priprema za Maraton dolazilo je do malih trzavica. Svakodnevni i višesatni treninzi, pa poslije toga analize, što prakticiraju sve ozbiljnije ekipe s najvišim ambicijama, zakidaju djevojke i supruge lađara koje se nerijetko ljute zbog toga. Izuzetak nisu bili ni junaci naše priče, ali sada je sve to iza njih.
A koliko Josip voli Miu i lađu, svjedoči i činjenica da je dvije godine živio u Makarskoj iz koje je redovito dolazio na treninge u Stablinu, za koju vozi već četiri godine i osvaja medalje. Počeo je voziti već sa 16 godina, jednu godinu za Južnjak, a onda tri za Peračko Blato.
Odlaze u Austriju
Na žalost, Mia i Josip dijele sudbinu brojnih mladića i djevojaka koji su u potrazi za boljim životnim uvjetima napustili Hrvatsku. Mia već tri godine radi u frizerskom salonu Marilyn u Makarskoj, a Josip je vozač u DPD-a. Za manje od dva tjedna napuštaju Hrvatsku i odlaze u Austriju. Josip je već pronašao posao, a nada se da će i Mia. To ujedno znači da iduće godine neće moći sudjelovati u pokušaju osvajanja štita kneza Domagoja u trajno vlasništvo, što će uspjeti u slučaju treće uzastopne pobjede, ali će biti uz svoje dečke i možda nastupiti na brzinskim utrkama u Opuzenu.
O ovoj temi čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji će na pločanskim kioscima biti u petak ujutro!