U Drveniku Donja Vala nalazi se jedan poveći mural koji prikazuje zaštićenu morsku kornjaču – glavatu želvu, koja se bezbrižno kreće nesvjesna vanjskih utjecaja, a iznad nje divlju mačku, koja začuđeno gleda u morsku kornjaču. Mural privlači pažnju brojnih turista i lokalnog stanovništva, a djelo je Adne Bakije Stanković, mlade, talentirane i samozatajne akademske kiparice iz Gradca, koja je svoje umjetničko djelovanje proširila i na ovo područje. „Kako mi je priroda glavni izvor inspiracije, svidjela mi se ideja o prikazu životinjskoga svijeta, a istodobno želim ukazati da ovisimo jedni od drugima i o postupcima koje poduzimamo“, kaže Adna, kojoj je mural u Drveniku samo jedan od brojnih koje je oslikala po zidnim površinama u mjestima Općine Gradac. „Na natječaju Turističke zajednice Gradac za popratni grafički znak ili logo, čast mi je što je odabrana moja ideja grafičkog prikaza loga, koja predstavlja planinu, more i psa dalmatinera, a logo se može vidjeti na objektu Turističke agencije u Zaostrogu“, istaknula je Adna naglasivši kako joj je posebno drago bilo oslikavanje Dječjeg vrtića u Gradcu, kojeg pohađa njena 5-ogodišnja kći Leona. Njeni radovi mogu se vidjeti i na autobusnim postajama u Zaostrogu. Na jednoj je prikazan dalmatiner koji čeka i to ga baš ne oduševljava, a na dugoj pruža šapu i pozdravlja putnike. To je Adnin doprinos naporima Božene Delaš iz Turističkog društva zaostrog i Općine Gradac u afirmaciji ovoga psa i njegove povezanosti upravo s ovim krajem. Svoj potpis ostavila je i u gračkoj teretani, kozmetičkom salonu, mjesnom kafiću, na Vatrogasnom domu u Drveniku, u drveničkom hotelu Ivando, na putokaznoj tabli restorana Bukara u Drveniku, a sudeći prema zanimanju javnosti i ponudama koje dobiva, to je tek početak.
No, Adna je prije svega kiparica. Rođena Sarajka, koju je životni put odveo u malo mjesto na Makarskoj rivijeri, već ima preko 50 radova od gipsa, žice, jutanih vreća, krpa, kaširanoga papira, metala i bakra. Njena ljubav prema umjetnosti datira iz najmlađih dana.
„Kao jako mala djevojčica, još prije osnovne škole, često sam upotrebljavala indigo papir i već tada sam osjećala da ću jednoga dana biti umjetnica. U godinama koje su dolazile moja ljubav prema umjetnosti nije nestajala, naprotiv razvijala se i ispunjavala me. Imala sam i sreću što su me moji roditelji bezuvjetno podržavali, iako je kod njih bio prisutan strah da od toga neću moći živjeti“, prisjeća se Adna tih vremena.
Na odsjeku Kiparstva, primali su samo pet kandidata. I Adna je bila među njima. U stvari, htjela je upisati Grafiku, ali je promijenila odluku na inzistiranje profesora Hasana Haljevca, koji ju je usmjerio na Kiparstvo. I nije se pokajala. „Htjela sam upisati i psihologiju, ali to ipak nije bilo moguće. Naime, studij koji sam već upisala tražio je da mu se potpuno posvetim, po cijele dane sam provodila na fakultetu i, na žalost, morala sam odustati od svoje druge ljubavi“.
U Sarajevu je na Akadamiji provela tri godine, a onda je, za vrijeme ljetovanja u Gradcu, upoznala Nikšu, i došlo je do značajnih promjena u njenom životu. Prebacila se na splitski fakultet, u klasi akademskog kipara Kuzme Kovačića, i nastavila studirati po nešto drugačijem programu. Organizirala je izložbe i performanse, i kako sama priznaje, vizualna umjetnica Vlasta Žanić otvorila joj je oči za modernu umjetnost.
Nakon završetka studija vratila se u Gradac, na svijet je došla mala Leona, koja joj je, kao pravoj majci, potpuno zaokupila pažnju i vrijeme, pa je umjetnost neko vrijeme bila „na čekanju“. Leona je sada porasla i s mamom već pomalo posjećuje razne izložbe u Gradcu i okolici. A Adna se namjerava izboriti za status samostalnog umjetnika u Hrvatskoj, jer će joj taj status olakšati djelovanje. Radove je iz Sarajeva prebacila u Gradac.
„Inspiracije i stvaralačke energije mi ne nedostaje, trebalo mi je samo vremena, a sada ga konačno imam. Sretna sam što mogu raditi ono što volim i što za to imam podršku moje obitelji“, zadovoljno će Adna.
Adna Bakija Stanković rođena je 1991. godine u Sarajevu, gdje je završila Srednju školu primijenjenih umjetnosti. Po završetku srednje škole dobila je povelju „Vlade Vojnovića“ za najzreliji kreativni rad u 2009. godini. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku Kiparstva, a onda u Splitu na Umjetničkoj akademiji. Sudjelovala je na niz domaćih i međunarodnih skupnih izložbi i organizirala nekoliko samostalnih izložbi među kojima jednu, u Splitu, 2013. godine, čini skupina od šest videoradova i jednog performansa. Inzistirajući da svoje radove okupi pod zajedničkim nazivom Ograničenosti, umjetnica je željela naglasiti različite oblike ljudske sputanosti koju taj pojam implicira. Radovi koji su prikazivali umjetničine aktivnosti širokog dijapazona, od ocrtavanja linija mora na plaži, ostavljanja tragova u prirodi, posipanja ugljena po cesti, ulijevanja boje u jarak, bavili su se istom problematikom i nosili zaokruženu i sveobuhvatnu misao. Prije svega, u njima je sadržana kritika čovjekova nastojanja da se zaštiti, odnosno da zaobiđe sve ono što mu je strano i nepoznato, da povuče crtu i odijeli se od „neznane sile“.