Dana 26. studenoga 1991. godine, ustrojena je 3. bojna 116. brigade Hrvatske vojske. U studenome 1991. Zapovjedništvo 6. Operativne zone donijelo je odluku o ustroju pješačke bojne s područja tadašnje Općine Ploče (današnji Grad Ploče i Općina Gradac). U sastav bojne ušla je satnija ZNG-a, kao prva satnija, dok se ostale dvije formiraju mobilizacijom ljudi. Uz tri satnije ustrojeni su minobacački vod, prateći vod, izviđačka desetina, vod veze, pozadinski vod, sanitetsko odjeljenje, te zapovjedništvo postrojbe. Treću bojnu 116. brigade HV-a činilo je ukupno 520 ljudi. Na mostu Bistrina 13. prosinca 1991. zarobljeno je osam pripadnika 2. satnije. Dva dana kasnije 1. satnija zauzela je položaje ispred sela Stupa i zaustavila pokušaj prodora Jugoslavenske vojske i četnika iz pravca Ošlja. Tijekom siječnja 1992. bojna je zauzela dominantne kote na prvoj crti obrane, a za vrijeme odmora, 8. veljače te godine na Športskom centru Močvara, položila je prisegu. Blagoslov je udijelio don Ljubo Pavić, kapelan 116. brigade. Od tada do kraja rata pripadnici pločanske postrojbe proveli su na prvoj crti obrane, uglavnom na najosjetljivijim područjima u zaleđu Dubrovnika. Kroz 3. bojnu 116. brigade HV-a tijekom Domovinskoga rata prošlo je ukupno 1 477 pripadnika, među kojima je bilo i deset žena. Za vrijeme ratnih sukoba nikada nije izgubila niti jedan pedalj hrvatskoga prostora niti je neprijatelj probio njene linije.
Prvi zapovjednik 3. bojne bio je Živko Žderić. Nakon njega bojnu je preuzeo satnik Nedjeljko Grubišić, koji je došao iz 4. gardijske brigade. Treći zapovjednik bio je Dragan Mateljak. Tijekom Mateljkova zapovijedanja postrojba je, zbog uspješno obavljenih napadačkih i obrambenih zadataka, pohvaljena od generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnoga bojišta. Početkom travnja 1993. izvršena je mobilizacija bojne u punome sastavu sa zapovjednikom Zdravkom Jovicom, koji je uspješno vodio postrojbu na Južnome bojištu do završetka Domovinskoga rata.
Šestorica hrvatskih mučenika iz 3. bojne, žrtvom svojih života, zauzela su mjesto u koloni besmrtnih. Ninoslav Abramović živio je u Baćini, poginuo je na Južnome bojištu 10. svibnja 1992 godine. Andrija Čurčić rođen je u Ilijašu, a živio je u Šarić Strugi. Poginuo je 28. svibnja 1992. Najteže trenutke pločanska bojna doživjela je 12. kolovoza 1995. kada su u jednome danu poginula četvorica pripadnika. Albin Osti živio je u Pločama, Ivica Petrović u Ploče je stigao iz Teslića, a Stipe Štrbić i Siniša Musulin živjeli su u Rogotinu. Toga dana još su trojica boraca ranjena, a više ih je ozlijeđeno. Unatoč tragediji, postrojba je vlastitim snagama vratila položaje i neprijatelju nanijela velike gubitke.
Tri desetljeća od ustrojavanja pločanske postrojbe obilježit će se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomenika poginulim braniteljima iz Ploča i kod Središnjeg križa na gradskom groblju Laniština, te misom zadužnicom za poginule branitelje u crkvi Kraljice neba i zemlje.
O ovoj temi možete čitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika, koji će na pločanskim kioscima biti u petak ujutro, te u novom izdanju. Slobodne Dalmacije