SLAVA BOGU NA VISINI, A MIR LJUDIMA NA ZEMLJI

0

DON-PETAR-MIKICHvala Ti, hvala Kriste, Ti si nam život dao.

Hvala Ti, hvala Kriste, što si nam došao.

Došao si k nama – u naše vrijeme – iz vječnosti.

Ljubav Te k nama dovela. Došao si u noći da raspršiš tamu koja nas ovija.  I noć posta kao dan.

Anđeoska pjesma koja je odzvanjala nad Tvojom štalicom: SLAVA BOGU NA VISINI, A MIR LJUDIMA NA ZEMLJI, dopire do sviju srdaca. Tu su priprosti pastiri i mudri kraljevi. Ruke im pune darova.

I mene to svjetlo, ta pjesma dozva. Evo me, tu sam. Praznih sam ruku, ali srca puna ljubavi prema Tebi.

Božić je blagdan ljubavi i praštanja

Kad od kuće krenuo sam, razmišljao ja što da ti donesem na dar, kad sve je Tvoje. Tebi ništa ne treba.

I čujem Tvoj odgovor: Dobro si mislio. Ti mi trebaš takav kakav jesi, i ništa drugo.

Pogledaj me kako zebem u jaslama. Približi mi se.  Ogrij me, pa ću te ogrijati. Evo me, zato sam i došao.

Tama, tama je velika po svoj zemlji. Zlo širi svoj utjecaj u sve pore društva. Razmisli malo o svojoj ulozi u društvu.

Znaš valjda da se tama – zlo samo svjetlom, dobrotom pobjeđuje. Stoga, umjesto kukanja užgi – upali svijeću ljubavi, praštanja, prijateljstva. Pobrini se za koricu kruha potrebnijem od sebe. Ne budi škrt na lijepoj besjedi.

Uputi smiješak i riječ ohrabrenja tužnom i zabrinutom. Nek stisak ruke ne bude Judin poljubac, već izraz iskrenog prijateljstva. Tako će i u tvome srcu…, u tvojoj sredini zasjati svjetlo koje je obasjalo štalicu u kojoj se rodio Spasitelj.

Osjećat ćeš se kao jedan od pastira koji mu se prvi pokloniše. Nemoj mudrovati, već nakloni glavu pred Tajnom Badnje noći – pred Novorođenim Kraljem, koji je došao upravo rad tebe.

Kakvo iznenađenje… Kakva čast!?

Božić je obiteljski blagdan. To je blagdan ljubavi i praštanja.

Obitelj je zdrava dok se okuplja oko zajedničkog stola. Ne zaboravi da postoje dva stola.. Onaj obiteljski gdje krijepimo tijelo učvršćujući zajedništvo, i onaj župski-oltar, gdje krijepimo dušu. Oba su jednako važna. Ne zaboravi to.

Upitajmo se kakav je odnos današnjeg Božjeg naroda prema Spasitelju?

Kazali smo da, jer smo kršteni, u matice upisani, a da li vršimo u svemu volju nebeskog Oca?

Neće u nebesko kraljevstvo ući onaj koji mi Govori -Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima-.

Ne ponašajmo se kao lašci, licemjeri. Budimo svjesni sebe, svoga dostojanstva. Ne budimo prevrtljivci. Ne okrećimo jedra svakom povjetarcu. Ne dozvolimo da nas voda nosi. Moraš znati cilj svoga putovanja. Zbacimo karnevalsku masku s lica.

U ruci nam je krštenica, a u crkvu premalo zalazimo. Nemoj kriti svoje uvjerenje.

Vjerniku ne dolikuje nedolično ponašanje.

Svijet nije toliko zao koliko je Bog dobar

Stari su Rimljani dvoličnjake kažnjavali žigom na čelu, da ih građani lako prepoznaju i da ih se čuvaju.

Stari Grci nisu takovima dopuštali pristup u državnu službu.

Ne može se smatrati poslušnim sinom nebeskog Oca onaj koji se priznaje vjernikom, ali svojim životom pobija – demantira svoju religioznost.

Kad bi vjernici bili dosljedni, društvo bi drugačije izgledalo.

Taj novi čovjek stvara sebi nekakvu vjeru kod Boga, kršćanstvo bez Krista.

Da Krist danas dođe, da li bismo ga prepoznali, primili ili razapeli, kao što učiniše njegovi suvremenici.

Što bi bilo da Marija pokuca na naša vrata?

Što bi se dogodilo da pokuca na vratima redakcije novina po počne novinare upozoravati na ozbiljnost njihova posla – na odgovornost.

Vi mu otvoriste vrata. On to neće zaboraviti. Upamtite braćo, Krist neće izgubiti „igru“.

Svijet nije toliko zao koliko je Bog dobar.

Jednom će Bog zavladati u srcima ljudi.

Što se tebe tiče, neka to vladanje počne odmah.

Bit će jedno stado i jedan pastir, a do tada Krist vješto pronalazi putove da čovjeku otkrije gnusobu zla i grijeha, a i ljepotu čiste duše.

Glas proroka Izaije podsjeća nas: Bog će doći – budite pripravni da ga primite.

Čujemo i glas Ivana Krstitelja, koji poput jeke odzvanja čovječanstvom već dvije tisuće godina: Bog vam je pred vratima – spremite dušu, očistite srce, promijenite život.

Konačno eto i glasa s neba: Anđeli javljaju veliku radost. U gradu Davidovu rodio se Krist Gospodin…

Bog dolazi među nas… Isus Spasitelj, Emanuel – Bog s nama. Vječni Sin Očev na čudesan način postaje čovjekom… postaje dijete, putnik, patnik…

Otkriva nam Boga… otkriva nam čovjeka… razjasnit će nam smisao života i smrti.

Naš Bog je Bog prijatelj… Bog pun dobrote i brige.. Bog milosrđa i ljubavi… Bog otac. Pred njega smiju doći i zločesta, prljava djeca, sklopiti ruke bez straha i drhtanja izgovoriti: Oče naš koji jesi na nebesima.

Djeca smo Božja – vrjedniji od svih stvari i stvorova. Svaki čovjek je pod Božjom zaštitom.

Isus, Emanuel – Bog s nama.

Bogočovjek među nama. Bog u našoj koži… u našem društvu, u našoj povijesti, u našem životu i sudbini.

Isus dolazi da uspostavi neprekidivu vezu na liniji Bog – čovjek.

Eto nam razloga za radost i sreću.

Share.

About Author

Comments are closed.