ZABORAVLJENE HEROINE – Mediji potpuno ignoriraju hrvatske braniteljice!

0

Iako je u Domovinskom ratu sudjelovalo pet posto žena, to se u medijima ne vidi niti javnost zna za to. Žene ratnice u medijima su potpuno nevidljive. Moglo bi se reći da su totalno zaboravljene. Žene nisu samo vidale rane ranjenicima nego su s oružjem na ramenu  ravnopravno s muškarcima ratovale na bojištima diljem Hrvatske.

Pokazuje to istraživanje Hrvatske braniteljice u medijima: Analiza sadržaja hrvatskog tiska i novinskih portala koje su proveli mr.sc. Ivana Andrijašević, iz Zavičajne zbirke Gradac i Benjamin Banai, mag. psych, suosnivač i konzultant tvrtke Predikt.HR, a prema kojem u hrvatskim medijima, braniteljice gotovo uopće nisu zastupljene.

Oni su analizirali članke u novinama i na portalima kroz 17 godina, od 1. siječnja 2002. do 25. ožujka 2019. godine i došli su do nevjerojatnih zaključaka.

slika5

Prema njihovim podacima, od ukupnog broja novinskih napisa u kojima se spominju hrvatski branitelji, braniteljice se spominju u njih svega 58 što iznosi svega 0,07 posto! Znači, u hrvatskim tiskanim medijima te novinskim portalima godišnje se objavi tek 3,4 novinska napisa o hrvatskim braniteljicama. Uzorak istraživanja čini ukupno 58 novinskih napisa u kojima su spomenute hrvatske braniteljice. Podatke za analizu ustupila im je tvrtka Media Net d.o.o., tvrtka za analizu i istraživanje medija iz Zagreba.

Najveća je učestalost objava o braniteljicama u dnevnim tiskovinama – 20 posto, tjednim tiskovinama – 16 posto, te portalima – 15 posto. Pritom članci objavljeni na novinskim portalima imaju statistički značajno veću površinu i od onih objavljenih u regionalnim i od onih objavljenih u nacionalnim medijima (p<0.05), dok nema razlike u površini članaka između nacionalnih i regionalnih medija. Nadalje, analizom je uočeno kako su u 62 posto napisa potpisani njegovi autori, među kojima je podjednak broj novinara i novinarki. Također, rezultati istraživanja ukazuju kako članci objavljeni na portalima imaju statistički veću vrijednost od onih objavljenih u nacionalnim i regionalnim medijima (p<0.01), dok oni objavljeni u nacionalnim medijima imaju veću vrijednost od onih objavljenih u regionalnim (p<0.05). Zaključno, iznenađuje podatak kako se napisi o hrvatskim braniteljicama, iako rijetki, često nalaze na istaknutim stranicama novina. Tako se najveći dio njih, 43,5 posto,  nalaze od prve do petnaeste stranice novina.

slika2

Ovo je istraživanje učinilo nevidljivost hrvatskih braniteljica u tisku i novinskim portalima vidljivom. Zanemariv broj članaka o ženama koje su stvarale Republiku Hrvatsku, objavljen tijekom sedamnaestogodišnjeg razdoblja, predstavlja povijesnu nepravdu nanijetu braniteljicama kao društvenoj skupini. Imajući u vidu kako mediji oblikuju javno mnijenje, podaci poput ovih ukazuju kako je nužno revalorizirati ulogu braniteljica u Domovinskom ratu te im pružiti zasluženo vidljivo mjesto i ulogu kako u hrvatskom medijskom prostoru, tako i u društvu.

„Na ovo istraživanje potaknula me želja za ukazivanjem na nevidljivost hrvatskih braniteljica u tiskanim medijima i novinskim portalima. Kako uopće ispričati vjerodostojnu priču o našem Domovinskom ratu bez spominjanja uloge koju su u njemu imale žene? Unatoč činjenici da im je ulazak u sustav obrane bio daleko teži nego muškarcima, unatoč predrasudama svojih muških kolega, unatoč protivljenju roditelja – unatoč svemu tome one su bile tu. Rame uz rame s muškarcima. I kako je onda moguće da o njima gotovo i nema spomena? Razmišljajući o razlozima takva stanja, kolega Benjamin Banai i ja smo odlučili doznati u kojoj su mjeri za to odgovorni hrvatski mediji. U okviru istraživanja analizirani su novinski napisi u kojima se spominju hrvatske braniteljice objavljeni u svim tiskovinama lokalne, regionalne i nacionalne pokrivenosti te novinskim portalima kroz 17 godina, od 2002. do 2019. – ističe Ivana Andrijašević, voditeljica istraživanja.

slika3

Rezultati našeg istraživanja ukazuju kako hrvatski tiskani mediji i novinski portali u pravilu objavljuju informacije vezane uz hrvatske branitelje, no ne i hrvatske braniteljice. Naime, u promatranom je razdoblju zabilježeno ukupno 83.166 objava u kojima se spominju hrvatski branitelji, dok se braniteljice spominju u njih svega 58. Navedeni rezultati zvono su za uzbunu da se ispravi povijesna nepravda i hrvatskim braniteljicama da zasluženo mjesto u hrvatskim medijima. One nisu i ne smiju biti nevidljive!“, rekla je Ivana Andrijašević.

 Priču o Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj nemoguće je ispričati bez ukazivanja na ulogu koju su tijekom tog razdoblja imale žene. Kao pripadnice OS RH obnašale su dužnosti u gardijskim postrojbama, pješačkim postrojbama, vojnoj policiji, postrojbama veze, postrojbama specijalne namjene, izvidničkim postrojbama, topništvu, inženjeriji, sanitetu, mornarici, zrakoplovstvu, obučnim središtima i drugdje.

milema miskic 2

Gledajući jezikom brojkom, a prema službenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, u Domovinskom ratu aktivno je sudjelovalo 24.246 žena, odnosno 4,78 posto od ukupnog broja hrvatskih branitelja, poginulo ih je 110, dok je 1.146 žena uslijed teških ozljeda postalo trajnim invalidima. Usprkos tome, uloga žena u ratu često minorizira i svodi na pasivnu kategoriju civilnog stanovništva, a navedenoj percepciji i nevidljivosti braniteljica u društvu doprinijeli su, između ostalog, i hrvatski mediji. Tako ispada da su žene u ratu ostale zaboravljene heroine.

milena

„Pogledati u svoje srce i vratiti se unatrag 30 godina prekrasan je pothvat. Imati hrabrost u vrijeme  Domovinskog rata i stati uz rame suborcima. Biti djevojka, žena na terenu jednako je kao da se šetaš po Veneciji, a uz pratnju stotina udvarača koji postaju tvoja braća nakon prve granate. Naravno da nemaš toalet, imaš vlažnu zemlju i hladni beton na kojemu spavaš. Nismo imali ni poljske krevete, sretana si ako imaš vreću za spavanje. Bile smo sestre svojim suborcima džentlmenima. Da nismo bile na terenu ne bi bilo toliko radosti i hrabrosti. Ponekad potakneš nekoga tko se boji pa ne smije pokazati strah….jer ako može “ONA” kako ne bih “JA”. Bilo je puno znoja, suza, granata, dum dum metaka, aviona, topova, tenkova,….uf nažalost i smrti, ranjavanja. Odlaze jedan za drugim. Godina 1991., pa narednih pet godina neumoljivog teškog rata. Ćuka, uvjeta teških i groznih. A još sam tu u svetoj uniformi. Jer SLOBODA nema cijenu…, nije to dobra frizura, a ni šminka nije. To su oči kao krijesnica to je inat, to je snaga, kakva nije opjevana u pjesmama, to su geni Dive Grabovčeve, to su elementi Ivane Orleanske. Iznjedrio Domovinski rat „Ivana Orleanskih“…nekih nikad ni spomenutih. Da li im se može dati zasluženo mjesto kroz javnost! Na  žalost Ne….kao ni braniteljima…Dobili smo svoju satisfakciju kroz slobodu voljene nam Hrvatske! Nemojte izgubiti slobodu ako je od nje još što ostalo. Previše ratničke krvi branitelja i braniteljica u nju je položeno! Danas, nakon 30 godina, žene djevojke, ratnice vode neke svoje borbe. I maju svoje obitelji i djecu. Kako objasniti da nosiš svaki dan rat i slavno vrijeme hrvatske povijesti. Samo uzdignute glave i ponosna pogleda. Gdje si bio 1991? Bile su tamo neke krhke, a opet snažne, nježne ŽENE! Možeš samo sanjati tu snagu ili samo se pokloniti na hrabrosti i vjernosti svojoj Domovini!“, rekla nam je Milena Miškić, branitelja iz Metkovića, pripadnica 4. gardijske brigade.

slika1

Marija Medak bila je pripadnica 3. pločanske bojne 116. brigade HV-a i u borbenom je sektoru provela 808 dana. Osim domoljubnih motiva, veliku ulogu za njeno priključivanje postrojbama Hrvatske vojske odigrao je njen, sada pokojni, otac Zdenko. „Bio je rat i njemu je bilo neugodno što u našoj kući nema Hrvatskog vojnika, čak je prestao izlaziti vani. Čim sam stekla uvjete, otišla sam na bojište. Nije bilo lako, pogotovo za jednu curu. Teško je bilo održavati higijenu, nisam imala nikakvih ratnih iskustava, ali vremenom sam se prilagodila. Međutim, bilo je i lijepih trenutaka, upoznala sam mnoge dobre i hrabre ljude“, sjeća se Marija.

marija medak sa suprugom hrvojem hrvatskim braniteljem

Prisjeća se okršaja na Lipcu kada je pomagala ranjenom Zoranu Franiću, a najteži ratni dan svakako joj je bio 12. kolovoza 1995. godine kada su na Južnome bojištu poginula četvorica Pločana. „Taj dan neću nikada zaboraviti. Moja postrojba bila je na položaju iznad Ivance, tukli su nas cijeli dan i noć, ali sve smo izdržali. Ipak, tragedija koja se tada dogodila ne može se zaboraviti cijeli život“, rekla je Marija.

O ovoj temi čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!

Share.

About Author

Comments are closed.