Na poziv Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Podružnica Vukovarsko-Srijemske županije, Pjevački zbor Župe Kraljice neba i zemlje iz Ploča održao je cjelovečernji koncert u Sportskoj školskoj dvorani u Starim Jankovcima. Bilo je to na današnji dan, 27. travnja 2009. godine.
Prije toga, dragi gosti iz Vukovarsko-Srijemske županije boravili su u Pločama, a njihove dojmove najbolje je sažeo predsjednik Podružnice Ivan Čačić, dipl. iur., u obraćanju don Petru Mikića, tadašnjem župniku u Pločama.
„Ne mogu ostati ravnodušan nakon svega doživljenog na prekrasnoj nedjeljnoj misi koju ste prikazali nama u spomen. Ove osjećaje Vam prenosim u ime čitave delegacije. Svi smo bili dirnuti onim što ste nam priredili kroz misno slavlja, način na koji ste nas približili s Bogom, s prijateljima. Mi koji smo imali sreće ranije Vas upoznati, znali smo sa kojim osjećanima se obraćate Bogu i prijateljima.
Hvala Vam don Petre za svaku izgovorenu riječ, hvala vam za svaku suzu koja je izašla iz naših očiju, a i Vaših. Bili smo jedno tijelo, jedna duša. Ta duša, ta ljubav, ta Vaša Božja riječ još je u nama. Blago vjernicima Ploča što Vas imaju.
Uz još jedno veliko hvala, neka Vas dragi Bog čuva, uz naš veteranski pozdrav: „Zajedno u ratu, zajedno u miru!“ i iskren pozdrav u Gospodinu“.
Pločani su, na čelu s don Petrom, nakon koncerta u Hrvatskom domu u Starim Jankovcima, otputovali u Vukovar i obišli Trpinjsku cestu (groblje tenkova), Borovo Selo, Vukovarsku bolnicu, centar grada Vukovara, dvorac Eltz, memorijalno groblje i Ovčaru. U sklopu putovanja, posjetili su i iločke vinske podrume, najstarije u Europi.
Evo što je te 2009. godine o ovome putovanju zabilježio don Petar Mikić:
„Oduševljenje prisutnih nije se moglo skriti. Suza se blistala u oku, a mnoga potekla niz lice, posebno kada je na red došao splet domoljubnih pjesama. Teško su nalazili adekvatne riječi zahvalnosti.
Sav sam se naježio, trnci su mi prošli, komentiraju pojedinci dodajući kako nam treba takvog domoljublja koje uzdiže moral. Gdje ste do sada bili? Kad ćete opet doći, čulo se na svakom koraku.
Neugodno bijasmo iznenađeni površnom – nedoličnom postavom u Vojnom muzeju u Vukovaru.
Kad čovjek na Ovčaru stigne, skameni se, znajući što se tu zbivalo, no ipak ostaje dovoljno bistar, da shvati da je i tu loša prezentacija. Vitezovi su u svjetlu. Borili su se za slobodu – svjetlost, a ono sve u tami. Tama je simbol zla, a svjetlost pobjede. Je li moguće da na Ovčari, na samom mjestu egzekucije hrvatskog življa, ni stijega hrvatskog nema?
Memorijalno groblje je zaista dostojanstveno i ulijeva poštovanje. Vidi se da je rađeno s ljubavlju.. Pristup Križu na Vuki nije uređen kako dolikuje.
Na Ovčari – mjestu egzekucije ranjenika dočekao nas je pukovnik Petar Janjić–Tromblon, hrabri vitez koji je uništio 19 neprijateljskih tenkova. Upoznao nas je s ratnim i sadašnjim zbivanjima u Vukovaru. Uzbuđenje i suze se nisu mogle skriti.
Na svim tim mjestima smo se poklonili pjesmom-molitvom i prigodnom besjedom.
Zašto biti skroman pa ne kazati da nam je srce zadrhtalo od ponosa kad je hrabri vitez kazao: Dočekao sam ovdje na tisuće pojedinaca i grupa, ali nitko od njih s većim pijetetom nije pristupio ovom svetom tlu. Pjesma Bijeli križ bila je naš odgovor.
Pjevanu svetu misu s kratkim koncertom u dupke punoj crkvi imali smo također u Starim Jankovcima. Slušalo se ožarena lica sa suzom u oku i molitvom na usnama. Dva sata, koliko je sve to trajalo, brzo je prošlo, a njima bi žao što je završilo.
Hrvatski čovjek je gostoljubljiv, to je na daleko poznato, a da je duša slavonskog čovjeka toliko otvorena, draga i ponosna, nismo mogli ni zamisliti. Takvi bijahu naši domaćini kod kojih smo se smjestili.
Slaba je riječ HVALA, ali to je sve što u ovom trenutku možemo, uz poziv – Dođite nam!
I vi nama ponovo, bio je odgovor domaćina“.
Slike pripremila: Foto IVONA Ploče