Prošloga ljeta, tada 10,5-godišnja simpatična maltezerica Rina učestalo je nakon kašlja kratkotrajno gubila svijest. Zabrinulo je to njenu vlasnicu, koja ju je odvela na pregled u Metković. Rina je pregledana slušalicama, nakon čega je veterinar zaključio da se možda radi o srčanom oboljenju i preporučio lijek za izmokravanje kako ne bi, uslijed pojave vode oko srca, došlo do gušenja.
Uglavnom sve se temeljilo na pretpostavci, bez prave laboratorijske i druge dijagnostike. Vlasnica se, nakon toga, sa svojim četveronožnim ljubimcem uputila u Dubrovnik, gdje je Rina dobila svu moguću skrb. Učinjen je RTG srca i pluća, pa se ipak došlo do dijagnoze i terapije.
Iskustvo koje je proživjela Rina, kao npr. i 18-godišnji Roni, jedan od najstarijih pasa u Pločama kojemu je prije dvije godine operiran tumor u Vrgorcu, ponovo je aktualiziralo problem koji imaju vlasnici pasa na gradskome području. Naime, u gradu već duže vrijeme nema veterinara i vlasnici pasa prisiljeni su putovati u druge gradove da bi im osigurali zdravstvenu skrb.
Zaista je čudno da neki privatnik ne pokaže interes za otvaranjem Veterinarske stanice u Pločama, i u drugim gradovima najčešće je riječ o privatnim inicijativama, posebice stoga što na gradskome području broj pasa konstantno raste. U to se može uvjeriti svaki šetač s pločanske rive, kada se svakodnevno mogu vidjeti brojni prizori gdje vlasnici izvode kućne ljubimce u šetnju. U razgovoru s njima saznajemo da na širem gradskom području trenutačno ima nekoliko stotina pasa, neki spominju brojku 500, iako ne postoji točna evidencija.
Čak je i jedan dio gradske plaže odvojen za njih, ali, s druge strane, njihovi vlasnici, koji se prema tim odanim, inteligentnim i privrženim životinjama odnose s ljubavlju i tretiraju ih kao članove obitelji, moraju uložiti posebne napore ako im žele priuštiti dodatnu pažnju i uložiti u njihovo zdravlje i njegu. To znači da za uređivanje pasa, šišanje ili pak nabavku prijeko potrebnih potrepština kao što su zaštitna sredstva protiv buha, šamponi, ogrlice, češljevi i slično, moraju putovati u Metković ili Makarsku ili se angažirati putem interneta.
Nisu rijetki slučajevi kada se vlasnici pasa odlučuju na sterilizaciju ili kastraciju svojih ljubimaca. Za to, također, moraju putovati u susjedne gradove u kojima postoje veterinarske ambulante, koje unatoč tome što imaju licencu za rad i odobrenje za spomenute zahvate, nemaju potrebnu aparaturu za praćenje vitalnih funkcija, odnosno monitoring, koji obuhvaća praćenje rada srca, pulsa i disanja.
Poseban problem za koji se još ne nazire rješenje, ne samo u Pločama, nastupa u trenutku smrti „čovjekovog najboljeg prijatelja“. Iako zakonska regulativa nalaže da bi se uginule životinje trebale predati najbližoj Veterinarskoj stanici, praksa pokazuje da se ljudi snalaze na različite načine.
Ovi primjeri svjedoče s kojim se izazovima susreću vlasnici pasa i kolike se mogućnosti nude, barem što se tiče Ploča, za onoga tko se odluči na pravi način posvetiti pružanju usluga za četveronožne čovjekove prijatelje.
O ovoj temi čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!