„Je li ovo moguće u Pločama? Bože, hvala ti!“. Ove riječi jedne starije gospođe potvrđuju ugodnu iznenađenost domaćina, a vjerojatno i organizatora, velikim brojem sudionika prvog Hoda za život u Pločama. Sudionici su, kako su istaknuli, slavili život i tražili zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti. Potvrdili su to natpisi na transparentima koje su nosili, izdvojit ćemo neke: Dva srca, dva života; 18 dana od začeća srce kuca; Najugroženija manjina u Hrvatskoj-nerođena djeca; 10 tjedana od začeća osjeća bol; 4 tjedna od začeća ima oči, uši, nos; Lijepo je što postojiš; U 12 tjednu se smiješim; Obitelj je sve.
Martina Vrankić, koordinatorica Hoda za život u Pločama istaknula je kako su se okupili oko istog cilja, ljubavi prema najmanjima, prema svakom čovjeku od njegova začeća do prirodne smrti. Hod za život miroljubivi je hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene istine da čovjekov život započinje začećem, ove godine slavimo život u čak 11 hrvatskih gradova“, poručila je Vrankić.
Jelka Barba, članica Organizacijskog tima naglasila je kako među volonterima i sudionicima Hoda za život ima žena i muškaraca, majki i očeva koji su imali tragično iskustvo pobačaja. „Upravo su oni najmotiviraniji pomoći drugima da ne ponove njihovo strašno iskustvo prekida života svoga sina ili kćeri. Pobačaj predstavlja prekid života konkretne osobe, neponovljivog ljudskog bića, dječaka ili djevojčice“, rekla je među ostalim.
Ljiljana Gadža, supruga i majka, svjedočila je o svojim bolnim iskustvima i borbi da rodi dijete iako su liječnici, zbog brojnih komplikacija u trudnoći, njenom suprugu rekli da za bebu i ne pita i da se bore za život njegove supruge. No. Ljiljana je na kraju rodila bebu koja je danas majka. „Naša djeca su željena, ljubljena i čekana“, poručila je.
Pločanka Desa Jelavić, trenutačno u Zajednici Majka Krispina u Međugorju, govorila je o bolnim iskustvima mladih trudnica prepuštenim samima sebi. Navela je primjer jedne djevojke iz Srednje Bosne, iz siromašne obitelji, koja je radeći na jednom otoku, zatrudnjela s mladićem. On, a i njeni roditelji, nagovarali su je na pobačaj. Očajna i napuštena, otišla je u Međugorje, gdje je u Zajednici dobila svu moguću pažnju i rodila sina. Kako je sin jako sličio ocu, povezali su se s ocem putem društvenih mreža. Otac je počeo dolaziti u Međugorje, provoditi vrijeme sa sinom i njegovom majkom i danas su sretna obitelj. „Jer je život pobijedio, a smrt je poražena. Nastavimo svi zajedno „hodati“ i dalje u našoj svakodnevici“, poručila je Desa Jelavić, dok je fra Boris Barun, također iz Međugorja, poručio okupljenima da Bog voli život, obnavlja ga i moli za svaku zajednicu, te da smo stvoreni za ljubav i da se život može razvijati samo u ljubavi.
