Mihael, 13-godišnji dječak iz ukrajinskoga Harkiva, i njegova učiteljica Slavica Ilić – Bukvić, profesorica Hrvatskoga jezika i književnosti, odradili su u Osnovnoj školi u Kuli Norinskoj zadnji, 70-ti po redu, sat učenja hrvatskoga jezika. Riječ je o projektu Ministarstva prosvjete, koje je osiguralo potrebna sredstva za rad s djecom iz Ukrajine kako bi ih što bolje pripremili za nastavu u idućoj školskoj godini.
Mihael ili Mišo, kako ga zovu prijatelji, vrlo je pametan i radišan dječak, prema riječima njegove učiteljice, pa ne čudi da su rezultati rada više nego vidljivi. U to smo se i sami uvjerili razgovarajući o mnogim stvarima s Mišom na hrvatskom jeziku. Kaže da mu nije bilo teško svladati ponuđeno gradivo, jer je vrijedno iskustvo učenja jezika donio iz svoje domovine, gdje je u školi, osim ukrajinskoga, učio engleski, francuski i ruski jezik. „Bilo je dobro, s učiteljicom sam učio i nije mi bilo teško. Hrvatski jezik nije težak. Osim s učiteljicom, pričam ga sa prijateljima s kojima se svakodnevno družim“, rekao nam je Mišo. U razgovor s njim saznali smo da je njegovu školu u Harkivu pohađalo više od 1 200 učenica i učenika, da voli sport, a posebice košarku, da mu je najbolji prijatelj iz Bugarske, da je njegova obitelj prije dolaska u Desne dva tjedna provela u Budvi, da voli mobitel i igrice na njemu. „Lijepo mi je ovdje, imam prijatelje s kojima se družim, idem s mojom obitelji na kupanje na Makarsko primorje i u Ploče, ali nedostaje mi Ukrajina“, iskreno će ovaj dječak, koji obožava svoj Harkiv, jedan od glavnih ukrajinskih kulturnih, znanstvenih, prosvjetnih, prometnih i industrijskih gradova.
O njemu samo riječi hvale ima profesorica Ilić – Bukvić. „Mišo sve jako dobro razumije. Gramatika mu ide odlično. Apsolutno sve što smo radili, obradio je u najkraćem mogućem roku. Pitanja koja mi postavlja, može postavljati samo inteligentan dečko“, kaže Slavica i ističe kako je tijekom rada s Mišom zaključila da je ukrajinska škola zahtjevna i da djeca ozbiljno shvaćaju nastavu.
I njoj je bio izazov i do sada nedoživljeno iskustvo, pa u je zanimalo kako će sve skupa funkcionirati. Počeli su raditi početkom svibnja ove godine. Koristili su udžbenik „Učimo hrvatski“, namijenjen upravo za ovakve situacije, ali Slavica je na razne načine nabavljala i druge materijale kako bi nastava za Mišu bilo što zanimljivija i kvalitetnija. „Imali smo veliku sreću što on jako dobro govori engleski i u početku smo se sporazumijevali na tom jeziku, dok nismo pohvatali konce i sada jako dobro funkcioniramo na hrvatskom“, zaključila je Slavica.
A Mišina Majka Tatjana, koja je skupa s prijateljicom Anom, zbog ratnih događanja u Ukrajini, 1,5 milijunski Harkiv, drugi po veličini gradu u toj zemlji, zamijenila Župnim uredom u Desnama, nakon što se prilagodila životu u maloj i mirnoj sredini, pokrenula je posao koji je radila prije rata. Sada ova mlada odvjetnica vodi on line svoj ured u Harkivu koji zapošljava četvero djelatnika. Kaže da posla ima, često rješavaju pitanja vezana uz naknadu štete zbog uništenih objekata ili obeštećenja obitelji čiji su članovi stradali u ratu. Tatjana se zahvaljuje svim ljudima, a takvih je veliki broj, koji su im pomagali na razne načine nakon njihovoga dolaska u Desne. „Mnogi su sami izrazili želju da nam pomognu, iskreno i iz srca, i na tome im beskrajno hvala. Zahvala sam svim dječacima i djevojčicama koje se druže s mojim Mihaelom i Marijom. Ovdje nam je zaista lijepo, ali i mene vuče želja za povratkom u moju domovinu. Kada će to biti, jako je teško predvidjeti i ovisi…
Portal rogotin.hr donosi dio teksta o ukrajinskim obiteljima u Desnama, a cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro.