„Domovinu se samo može pitati: Što još mogu i trebam učiniti?“

0

DON-PETAR-MIKICUskoro će se diljem naše zemlje obilježiti još jedna godišnjica Oluje, najsjajnije vojne pobjede Hrvatske vojske i policije, u kojoj je 200 tisuća hrvatskih branitelja krenulo duž 630 kilometara dugačke bojišnice i zbrisalo s lica zemlje paradržavu Republiku Srpsku Krajinu. U akciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto površine Hrvatske, uključujući i kraljevski grad Knin.

Taj trenutak dugo se čekao, Knin je bio neizmjerno važan iz niza razloga i mnogi su s nestrpljenjem iščekivali taj trenutak.

Jedan od njih je i tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić, koji je o tome pričao u brojnim prigodama, kao npr. prilikom govora na Osnivačkom saboru Lige dragovoljaca Domovinskog rata, održanom 25. lipnja 1993. godine. Ovom prigodom prenosimo don Petrov govor:

„Poštovani vitezovi, dragi prijatelji!

Sjetite se natpisa na Kenedijevu grobu: „Ne pitaj što za tebe može učiniti Amerika, već što ti možeš učiniti na Ameriku“.

Netko bi lako mogao ovaj skup – Osnivački Sabor Lige dragovoljaca Domovinskog rata, opisati kao podnošenje računa majci Domovini. Kad bi to bilo tako, ja bih vas se odrekao. Ne mogu se Domovini podnositi računi. Može ju se samo pitati – Što još mogu i trebam učiniti?

Ako je to možda rušenje započetog, radi nezadovoljstva načinom i tempom rada postavljenog zadatka, onda ne možete dobiti moj blagoslov.

Jedini opravdan razlog ovog skupa je: Zbijmo redove više no ikad i čekajmo zapovijed Vrhovništva.. za pohod na sveto kraljevsko tlo Knina, kojim prolaze žile kucavice, bez kojih je Hrvatska osuđena da postane veliki gubitnik. Ona to nikada neće biti dok ima vas.

IMG_0429

Mi dobro znademo da Uskrsu prethodi Veliki Petak

Moramo se uzdati sami u sebe i zagovor Nebeske Majke, a ne u „Veliki svijet“. Krivo je uvjerenje da su drugi samim time što su bogati i jaki, ujedno i veliki.

Velik je ipak samo Bog i oni koji njemu služe. Zbog toga bi bilo mnogo uputnije u njega gledati, a ne u običnog malog čovjeka. Ako se budemo s malima i dalje uspoređivali, nemamo izgleda da postanemo veliki.

Olovne i teške snove snivaju oblaci, napisa veliki A.G. Matoš u vrlo teškim, opskurnim vremenima za Hrvatsku. Od Matoševih vremena, pa sve do naših dana olovnost se hrvatskih oblaka nije smanjila. Kroz sva ta desetljeća olovne su kiše drobile i hrvatske živote i hrvatsku nadu da će se ipak jednom razvedriti, i nad zemljom Hrvata.

Mi dobro znademo da Uskrsu prethodi Veliki Petak, stoga s pravom očekujemo i hrvatsko jutro. Predugo traje naš Veliki Petak, Gospode!

Kad nam se učini da je blizu vedrina, odmah se još više naoblači. Dokle, dokle Gospode, vapije ovaj izmučeni, ispaćeni narod?

Znamo da nam preostaje: oko sokolovo, hrabra desnica i Tvoja milost, za koju te molimo. Bože iscijeli raskomadanu moju Domovinu. Orosi je, zadahni, naplodi, razvedri ljetom što se budi u miru i ljubavi. Nek joj slavuji zore oglašavaju, a večernja zvona i u našem gradu snene vjeđe sklapaju. Budi uvijek s Hrvatskom mojom domovinom. To te molimo, Gospode.

Doviknimo svima: Mi nikad nismo bili roblje, već narod. Djeco moja, hrabri vitezovi, vas je ova zemlja porodila, krševita, ali vama draga.

Podržavajmo, potičimo, potpomažimo jedan drugoga u dobrim naumima. Odbacimo zavist, zlobu, prestiž, osobni interes. Jedini cilj nam mora biti: Slobodna, bogatija, ljepša i draža, naša jedina domovina Hrvatska..

U znak naše ljubavi prema domovini i opravdanosti ovoga skupa, složno zapjevajmo: Zovi, smo zovi..“

 

Share.

About Author

Comments are closed.