Novi Zakon o pomorskom dobru tek je u raspravi, a nacrt je za sada uglavnom dočekan na nož, najčešće od strane općina i gradova i raznih lokalnih udruga koji najbolje poznaju pomorska dobra na svojem području. Puno je kritika izneseno na račun članaka zakona i ovlasti koji već pišu i u aktualnom Zakonu, no rijetko se primjenjuju. Jedan od takvih je problematika prenošenja ovlaštenja davanja koncesija na plažama na jedinice lokalne samouprave koji također postoji u aktualnom zakonu, piše Dubrovacki vjesnik.
Jednostavnije rečeno, da općine i gradovi sami upravljaju svojim plažama.
“Županijska skupština može na prijedlog župana, a na zahtjev grada ili općine ovlaštenje za davanje koncesija povjeriti toj jedinici lokalne samouprave. Odluku o davanju koncesije onda donosi gradsko odnosno općinsko vijeće,” stoji u Članku 21. još aktualnog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Međutim, na našoj obali, a naročito u našoj Županiji tako nešto kao da ne postoji. – U Istarskoj županiji – navodi županijski vijećnik Marko Giljača – neke su jedinice lokalne samouprave preuzele na sebe ovlasti upravljanja plažama i prije 10, 12 godina. Tamo Pula, Poreč i Rovinj daju koncesije za plaže, no kod nas gradovi i općine to i ne traže – kaže Giljača. Kao mogući razlog navodi nedostajuće administrativne kapacitete u općinama. Potvrđuje nam to i županijski pročelnik Ivo Klaić iz Odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Dubrovačko neretvanske županije.
– Istina je da i gradovi i općine mogu tražiti da na svom području sami dodjeljuju koncesije na plaže, no u našoj Županiji to nije nitko nikada ni tražio. Gradovi i općine nisu dovoljno ekipirani i za davanje koncesijskih odobrenja, a ne za tako ozbiljnije stvari. Jedina inicijativa bila je jako davno, 2006. ili 2008. godine iz Grada Dubrovnika u okvirnu nekih političkih okolnosti, no od toga nije bilo ništa, mada ta zakonska mogućnost postoji i Skupština bi odobrila. Sve to već postoji u Zakonu – govori Klaić.
Podsjetimo, koncesije na plažama i pomorskom dobru dodjeljuje Županijska skupština temeljem javnih natječaja, a na plažama gdje nema koncesionara, jedinice lokalne samouprave dodjeljuju koncesijska odobrenja za primjerice iznajmljivanje plovila, ležaljki, prodaju sladoleda, pića… Tako je Županijska skupština odredila koncesionara za Banje, Copacabanu, Uvalu Lapad, a Grad Dubrovnik daje sedamdesetak koncesijskih odobrenja i održava plaže bez koncesionara na svojm području. Ove je godine za to u proračunu planirano 2,6 milijuna kuna.
Kako situacija oko koncesija i odobrenja, te ovlasti na našoj obali ponekad zna izgledati ovih dana čitamo u medijima o slučaju plaža u Općini Tučepi gdje većina u Općinskom vijeću nije imenovala tamošnje Vijeće za koncesijska odobrenja zbog neslaganja s načelnikom Općine pa dozvole za iznajmljivanje svega i svačega na tučepskim plažama ovoga ljeta nema baš nitko. No to ne znači da nema i ležaljki. Načitali smo se ovog ljeta i o tučama oko ležaljki i rezervacije šugamanima duž obale i otoka. Nije da u Dubrovniku nema svakodnevne bitke domaćih kupača s postavljenim a praznim ležaljkama i na koncesioniranim plažama, no ovog ljeta zasad nije bilo većeg incidenta.
Grad Dubrovnik, koji bi barem po broju zaposlenih mogao zatražiti upravljanje plažama i preuzeti ovlasti za davanje koncesija pitali smo koji su razlozi što ne traže te ovlasti, a odgovor ćemo objaviti čim ga pošalju. I aktualna i ranije gradske uprave tražile su, naime, ovlasti za preuzimanje koncesioniranih područja u Portu, no Porat nije plaža nego je luka, pa takvo rješenje nije moguće.
Slika: Božo Radić/Cropix