Domovinski rat najsjajnije je razdoblje hrvatske povijesti. U iznimno složenim političkim i vojnim uvjetima Hrvatska se uspjela obraniti od srpske agresije i izboriti međunarodno priznanje, a potom osloboditi okupirane dijelove svoga teritorija i primorati neprijateljsko vodstvo da mirnim putem u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske vrati preostali okupirani dio hrvatskoga Podunavlja. Iznimnu ulogu i značaj, prije svega u obrani, a potom i u oslobađanju Hrvatske u Domovinskom ratu, imala je policija. Danas donosimo govor kojega je povodom Dana policije, 29. rujna ratne 1993. godine, pred pripadnicima pločasnke policije održao don Petar Mikić.
I stvori Bog nebo i zemlju. Nebo, nevidljivi svijet i zemlju – vidljivi svijet.
Nevidljivi svijet duhova – anđela. Uvijek se među stvorenim pojavi koja „umišljena glava“, koja nikada nije zadovoljna svojom veličinom, a kojom se hvali, želeći se „popeti stepenicu više“. Tako je bilo i s anđelima.
Svugdje postoje vođe – imenovane ili samozvane. Tako bi i među anđelima.
Lucifer, čije ime znači Svjetlonoša, se stavio na čelo nezadovoljnih svojim statusom – svojom veličinom, što se očituje njegovom krilaticom: Bit ću kao Bog.
Javiše se i ponizne pristaše Boga Stvoritelja, koje je poveo Mihael, čije ime znači: Tko je kao Bog.
Tako se odvio prvi rat između dobra i zla.
Tko je kao Domovina, tko je kao čast, poštenje, ljubav, sloga, prijateljstvo?
Vi ste, dragi prijatelji, čuvari tih vrednota.
Sjećam se 1991. godine kada sam dolazio na Rogotinski most, gdje je bio vaš punkt. Govorili su vaše kolege policajci koji su tu stražarili: „Kad će više… pa da znamo kome opanci, kome obojci?“ Znamo kome pripada ova prekrasna zemlja i kome će i ubuduće pripadati. Jedni su je išli braniti, a druge prozvaše „paravojni“.
Znate kada majka ili otac djetetu savjetuju, ono ne prihvaća rado njihove savjete govoreći: Popeli ste nam se na vrh glave. Doći će vrijeme kada će shvatiti svoje zablude.
Ako vas, dragi čuvari reda i svih vrednota, neki ne vole, ne primajte to ništa srcu. Oni su još nedozrela djeca. Shvatit će kad odrastu, samo dao Bog da odrastu, i bit će vam zahvalni.
Crkva je neuništiva zahvaljujući Bogu, a ja bih rekao zahvaljujući i redu, jer kad bi svatko radio što hoće, sve bi propalo, ni Bog je ne bi spasio.
Vi ste čuvari reda. Vi ste garancija trajanja. Vi ste naša nada, nada u bolju budućnost.
Još jednom veliko hvala za sve.
Bio Bog s vama, i dok je s vama, ničeg se ne bojte.