1. studenoga 1991. prvi put je bačen vijenac u more za preminule mornare

0

Dana 30. listopada 1991. godine tadašnjeg pločanskog župnika don Petra Mikića pozvao je gospodin Neven Jelavić s idejom da 1. studenoga polože vijenac u more za poginule mornare.

Don Petar je odmah posjetio Zvonimira Frankovića, zapovjednika Ratne luke Ploče, osnovane po zapovijedi admirala Svete Letice 21. rujna 1991., te je suradnja brzo dogovorena. Dogovorili su se da se razmjesti remorkere i dizalicu „Birina“ na vrh putničke obale, gdje bi služili kao „kulisa“, dok bi se sve počasti odvijale na trajektu „Pelješčanka“. Trebalo je postaviti hrvatsku zastavu i razglas i pozvati sugrađane.

1. 2.

Don Petar je otišao u Metković, gdje je s gospodinom Pipinićem osigurao dolazak crkvenog zbora koji će uveličati planirani čin, a posjetio je i župnika fra Mirka Buljca, koji je rado pristao da pjevači odu u Ploče iako je blagdan Svih svetih.

Slijedećeg jutra don Petra je posjetio trajekt „Pelješčanka“, Frankovića, Andriju Hajvaza, ravnatelja Osnovne škole, te profesora Luku Šiljega, nakon čega je postignut dogovor o dolasku folkloraša u narodnim nošnjama, te nabava cvijeća čije će se latice bacati s broda u more.

3.

Kako je u međuvremenu učiteljica zadužena za folklor i cvijeće odustala, don Petar je uzeo nekoliko najlonskih vrećica te skupa s Andrijom Hajvazom otišao u Stablinu, gdje su mu ljubazni domaćini, na čija je vrata pokucao, upalili svjetlo, kako bi mogao ubrati cvijeće.

Kod kuće je iščupao latice cvijeća i stavio ih u košarice za kruh, kako bi ih sutra djeca u ministranskim odijelima bacala u more, skupa s vijencem kojega će baciti mornari, kojima je dao velike hrvatske trobojnice postavljene kao lente za taj svečani trenutak.

4.

Dana 1. studenoga, poslije svete mise, koja je započela u 10:30 sati, svi su u procesiji išli na trajekt „Pelješčanka“. Sve je dobro prošlo, a HTV je o tome u 18 sati izvijestila javnost.

Za vrijeme svečanosti don Petar je održao govor, kojega prenosimo:

„Poštovani prijatelji, cijenjeni su građani.

Naše hrvatsko vrhovništvo je nakon trijeznog razmišljanja odlučilo da prihvati Jadransku orijentaciju kao spasonosnu ideju gospodarskog uređenje zemlje. Slavni naš Hrvatski sabor to je jednodušno prihvatio.

Ostvarenje te ideje mare nostrum croaticum započelo je Jadranskim tjednom  upravo danas 1. studenoga 1991. godine, kada će u mnogim našim primorskim gradovima, a i širom svijeta, u čast 710 godišnjice grada Rijeke.., 700 godišnjice Majke Božje Trsatske, 40-te godišnjice osnutka Kanu kluba „Končar“, 20-te godišnjice Yacht kluba „Zagreb“, te mnogih drugih jubilarnih godišnjica, kao što su bitke naših slavnih Neretvanskih gusara sa Mlečanima, biti odana počast svim hrvatskim muževima koji su rado dali svoje živote za bolju sutrašnjicu svojeg naroda.

5.

Svi brodovi Jadranskim Hrvatskih brodara, bilo gdje da se nađu, u Jadranu ili na svjetskim morima, položit će vijence u more, kao sjećanje na nestale pomorce, a mi ćemo se sjetiti i svih drugih koji su dali svoj život za Domovinu.

Moramo dobro znati da sve što imamo, imamo zahvaljujući našim pređima. Zato ćemo u znak zahvalnosti uputiti Bogu molitvu za njihove duše….

Znak raspoznavanja za prve kršćane bio je: Gle kako se ljube. Kako je lijepo kad su braća zajedno, zato ćemo zapjevati: Kriste u Tvoje ime…

Ako je duh mira i ljubavi u nama, onda smo doista Božja djeca koja pjevaju:  Ima jedna duga cesta…

Kralju kojem sve živi… Pomiluj mene Bože… Oslobodi mene Gospodine…“

6.

Nakon bacanja vijenca i latica u more, don Petar je poručio kako se „pravi mornar rađa samo na moru, koji rad toga pjeva: Od prve svoje mladosti“. Predvođeni pločanskim župnikom, mladi vojnici mornari sa svojim starješinama i mnoštvom naroda koji se okupio, uz glazbenu pratnju, otpjevali su i Pjesmu o moru i Lijepu našu.

 

Share.

About Author

Comments are closed.