Lovni turizam u Hrvatsku privlači brojne turiste. Naša zemlja je prometno dobro povezana s Europom i lovcima iz drugih zemalja nije teško pronaći put do bogatih hrvatskih lovišta. Najčešće su to lovci s područja Austrije, Njemačke ili Italije, koji uz lov mogu uživati i u prelijepoj prirodi, vrhunskoj gastronomiji i bogatoj baštini.
Jedno od 1106 lovišta u Hrvatskoj, koja obuhvaćaju 3,7 milijuna hektara lovnih površina, je Striževo, na području Grada Ploča. Riječ je o državnom lovištu površine 1.153,00 hektara, kojim gospodari Lovačko društvo „Vranjak“ iz Ploča, kao i zajedničkim lovištem Ploče, površine 6.580,00 hektara.
Upravo Striževo pruža sve uvjete za razvoj lovnog turizma na gradskome području Ploča. Zadnji koji su se nedavno u to uvjerili su austrijski lovci Arnold Wimmer i Reinhard Schwarz koji su u Striževu ustrijeli dva srebrena muflona. Prije njih, brojni drugi lovci su shvatili da ovaj kraj, osim sunca i mora, može ponuditi i druge zanimljivosti za posjetitelje.
Naime, raznolikost vegetacije, koja na relativno malom prostoru obuhvaća čak tri mediteranska pojasa, uvjetuje veoma bogatu avifaunu, što omogućava razvoj i unaprjeđenje lovstva a time i lovnog turizma, kojemu se do sada nije posvećivala posebna pažnja. Sva neretvanska lovišta bila su bogata sitnom, posebno pernatom divljači, pa nije bilo potrebe za unošenjem drugozemne divljači na umjetan način. O tome se počelo razmišljati tek nakon 1968. godine, kada se, zbog brojnih razloga, smanjilo brojno stanje starosjedilačke divljači, posebice ptica selica, raznih vrsta pataka i lisaka.
Prva unesena divljač bili su zec i kamenjarka u manjem broju, a kasnije se počeo masovnije unositi fazan, do tada u Neretvi potpuno nepoznata lovna divljač. Početkom 1978. u Vranjak je pušteno 17 komada divljih kunića, koji su se izvrsno prilagodili novim uvjetima, kao i jarebice, dopremljene deset godina kasnije, dok se srndaći, dovezeni iz Modriče 1987., stradali od krivolovaca i pasa lutalica.
Ipak, najznačajniji uspješni pokušaj naseljavanja drugozemnih divljači bili su mufloni, pri čemu je odlučujuću ulogu imao tadašnji tajnik LD „Vranjak“ Ivan Markota. Na njegov zahtjev poslan Kabinetu predsjednika Republike u srpnju 1978., sa Brijuna je sredinom studenoga iste godine, posebnim kamionom sa šest specijalnih sanduka, u Ploče dovezeno prvih šest muflona, dvije ženke i četiri odrasla (3 i 4 godine) muškarca. Nakon toga mufloni su u još nekoliko navrata dopremani u lovište.
Proces naseljavanja sitne i krupne divljači bio je potpuno zaustavljen zbog Domovinskog rata, nakon čega su na svoje došli krivolovci pa je broj divljači, posebno muflona, drastično smanjen. Zbog toga je deset godina bila na snazi zabrana lova na muflone, koja je ukinuta nakon što je njihov broj povećan.
Lord Cunningan lovio divljač, a domaćini njegovu suprugu
Počeci lovnog turizma u Neretvi vezani su za Metković, koji je u staroj Jugoslaviji bio proglašen turističkim mjestom. Englezi su uveli parabrodsku liniju Malta-Metković i obratno, na kojoj je prometovala stara topovnjača preuređena u trgovački brod pod imenom „Car Dušan“. Njime je do ušća Neretve, a onda manjim čamcem do Metkovića, od 1936. do 1939. dolazio lord Cunningan, s mladom i zgodnom suprugom i društvom i odsjedali su u hotelu „Zagreb“, u kojem je lord priređivao bogate večere i zabave.
Zlobnici su tada govorili, a kroničari zapisali, da mu je supruga vrijeme provodila sa viđenijim Metkovcima, dok je on bio u lovu. Ivan Matić, koji je primao cimu lordovog čamca na obali u Metkoviću posvjedočio je kako je austrijski princ, koji je u to vrijeme bio u lovu na Kljenku u Neretvi, darovao lovačku pušku lovcu koji ga je pratio u lov, pa mnogi smatraju da se taj upravo taj događaj može smatrati početkom lovnog turizma u Neretvi.
O ovoj temi čitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika, koji je na pločanskim kioscima od petka ujutro!