Danas je Dan hrvatskih političkih zatvorenika, ljudi koji su svoje križeve ponijeli za hrvatsku domovinu.
Jedan od njih je i prof. Ivo Dragičević, koji je obrazovao generacije učenika u pločanskoj srednjoj školi. Preminuo je 6. srpnja 2018. godine i pokopan je na groblju u Donjoj Vrućici na Pelješcu.
Kao 19-godišnjak osuđen je na 8 godina zatvora jer je, kako je, između ostaloga, zapisano u dokumentima SDS-a Split, „za vrijeme rata bio ustaški jurišnik, ali odmah poslije oslobođenja neprijateljski djeluje“.
U drugim pak dokumentima piše kako „nije bio u neprijateljskoj vojsci, u JA je mobilisan 12. VI. 1945. god.“ Što sve piše, možete pročitati u dokumentima koje objavljujemo.
Njegov otac Grgo napisao je 5. lipnja 1947. Molbu za pomilovanje sina Ivice Mjesnoj J.N Fronti i NO-u Trpanj preko kotarskog NO-a, Pelješac, Janjina Vojnom sudu 38. Divizije, VI Armije.
U Molbi otac, među ostalim, ističe kako je uvjeren da njegov sin „nije mogao svjesno počiniti nikakvo zlo“. Također piše: „Dvoje djece odgojio sam, školovao i dao Narodu i Državi. Treće/Ivicu/, ostavio sam za mene kao potporu i hranu“. Zato apelira da se njegova Molba proslijedi Prezidijumu Narodne Skupštine FNRJ u Beogradu.
U prilog Ivi Dragičeviću svjedočilo je nekoliko ljudi iz Donje Vrućice, koji su izjavili, kako stoji u Zapisniku Kotarskog suda na Korčuli od 18. ožujka 1948., da je Ivo „davao tadašnjem seoskom odboru za Pelješki partizanski odred razne živežne namirnice, kao ulje, vino, krompir, brašno, slane srdele“.
Vojni sud u Sarajevu, pod predsjedanjem kapetana Vujadina Cvetkovića, 19. Juna 1948. god. pomilovao je Ivu Dragičevića pod obrazloženjem da „nije osuđen za krivična djela ubistva i špijunaže“.
No, kako piše u prikazanim dokumentima, prof. Ivo Dragičević odbio je pomilovanje i odslužio kaznu do kraja.
