Na prvoj tribine Matice Hrvatske u Pločama gostovao je dr. sc. Ivo Orešković, viši arhivist, koji je nakon dugo godina uredio arhivu Grada Ploča i održao predavanje „Živija san u pet mista, a nisan se maka iz kuće“.
Orešković je, u uvodnom dijelu istaknuo kako je u pismohrani Grada Ploča do dolaska sadašnjega gradonačelnika Miše Krstičevića vladao kulturocid. „U gradu je postojala svijest izmišljene povijesti – sve počinje s nama. Ovaj grad ne treba se sramiti svoje povijesti. Pismohrana Grada Ploča danas je jedna od najsređenijih pismohrana u Hrvatskoj. Spašeno je što se spasiti moglo“, rekao je Orešković i uz sadašnjeg gradonačelnika pohvalio bivšeg i sadašnjeg pročelnika Izvora Škubonju i Danijela Štulu.
Predavanje „Živija san u pet mista, a nisan se maka iz kuće” nastalo je prije svega na temelju arhivističke obrade i sređivanja arhivskoga gradiva u pismohrani Grada Ploča i historiografskog znanstvenog valoriziranja spisa, fondova i zbirki, koji svjedoče o promjenama imena grada Ploča, od za sada najstarije poznatog spomena grada 6. studenoga 1387. iz vremena Dubrovačke Republike, do danas.
„Grad Ploče ima osebujnu povijest kada je u pitanju ime grada. U prvoj Jugoslaviji interesi BiH industrije iznjedrili su ideju o razvoju naselja, odnosno luke na ušću Neretve, koja je podrazumijevala izgradnju željezničke pruge Sarajevo-Ploče“, rekao je između ostaloga Orešković, naglasivši da je u to vrijeme Ploče postalo Aleksandrovo, te da je tada više mjesta dobilo to ime (povratnici iz Prvoga svjetskog rata su kod Zrenjanina osnovali Aleksandrovo, mjesto s istim imenom bilo je kod Subotice kao i na Krku). „Tada to nije bilo ponukano velikosrpstvom, nego oslobođenjem od dotadašnjih osvajača, kao npr. Talijana na Krku“, ustvrdio je viši arhivist na predavanju u Narodnoj knjižnici Ploče.
„Godine 1939, kraljevski dvor donio je odluku o početku izgradnje luke koja je izgrađena za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada Aleksandrovo postaje dio NDH i vraća se ime Ploča“, rekao je i citirao kako danas upotreba imena Porto Tolero „evocira uspomene na talijanske ekspanzioniste, krstitelje i palikuće“, te poručio da je Porto Tolero sramota za ovaj grad.
Nakon Drugoga svjetskog rata gradu je vraćeno ime Ploče. Tada je, rekao je Orešković, Đuro Pucar Stari molio svoga prijatelja Edvarda Kardelja da grad dobije njegovo ime. „Trebalo je naći osobu koja je moćnija od Vicka Krstulovića, koji je favorizirao Split, a to su bili samo Tito i Kardelj“, rekao je Orešković.
Ploče su 1950 godine tako preimenovane u Kardeljevo, ali je savezna Vlada donijela odluku da gradovi ne mogu dobiti imena živih komunista pa se morala čekati godina 1980.
„Najveće investicije u luci Ploče bile su u periodu između 1980. i 1989. godine kada je gradu vraćeno ime Kardeljevo. Da nije bilo Edvarda Kardelja, mi Hrvati ne bismo imali poziciju da se pozivamo na Ustav iz 1974. koji je napisao Kardelj. Paradoks je da se gaje uspomene na fašiste i Talijane, a sramimo se Kardelja koji nam je omogućio da imamo državu. Također, u slučaju grada Ploča, ne bi kraljevski dvor gradio željeznicu i luku da se mjesto nije zvalo Aleksandrovo. Ovaj grad se razvio u uvjetima socijalističke ekonomije“, rekao je, među ostalim, Orešković.
Zaključkom Skupštine općine Kardeljevo 9. kolovoza 1990. gradu se vraća ime Ploče, plural izvornog imena Ploča.
