Selfie Dalmatian wall, izložba otvorena u Zaostrogu, sve je samo ne obična izložba. Ona spaja lokalnu likovnu baštinu, turizam i digitalnu fotografiju koja svoje mjesto najčešće nalazi na društvenim mrežama. Prepoznatljivi crno-bijeli točkasti motiv dalmatinskog psa iskorišten je kako bi posjetitelje potaknuo na stvaranje vlastitog suvenira iz Zaostroga. Upravo se u ovdašnjem Franjevačkom samostanu čuva jedan od najstarijih likovnih prikaza dalmatinskog psa. Nepoznati autor iz 18. stoljeća smjestio je ovu prepoznatljivu pasminu među Krista i apostole na slici “Posljednja večera.” Štoviše, u mjesnoj kapeli Sv. Roka iz 19. stoljeća nalazi se prikaz još jednog “dalmatinera.” Izložba je postavljena u prostoru koji već godinama čeka na obnovu. Prilikom uređenja korišteni su brojni reciklirani materijali i predmeti, od papira preko odbačenih predmeta do komada starog namještaja. Značajan doprinos dali su lokalni umjetnici: Tonći Alač je oslikao prostor, Adna Bakija oblikovala je skulpture psa te su Ivana Žanetić i Doris Kelvišer izradile papirnatu odjeću.
Sam koncept objašnjava autorica izložbe Božena Delaš: „Vodila sam se time da iskoristim svoje kazališno iskustvo i koncept otvorenog kazališta te ga spojim s potrebom suvremenog čovjeka da na putovanjima radi selfije. Ovaj projekt nastao je kao fuzija dosadašnjih aktivnosti na temu dalmatinskoga psa, mog kazališnog iskustva i značaja scenografije i kostimografije, osmišljavanja turističkog proizvoda, doprinosa kreativno provedenom obiteljskom druženju, te nakana za apostrofiranjem značajne uloge životinja/pasa u našim životima, u odgoju, knjigama, predstavama, te konstantnog traženja mogućnosti recikliranja.“
Izložbeni prostor podijeljen je u kabine za fotografiranje u kojima se tematizira dalmatinera, i sve je crno-bijelo. U prvoj kabini nalazi se motiv plaže, druga je posvećena Zaostrogu te su u njoj oslikani najvažniji motivi mjesta, od dalmatinera, samostanske knjižnice do antičkih reljefa i dalmatinske konobe. Treća kabina posvećena je starinskoj dalmatinskoj sobi i fjaki. Razgledavajući prostor, posjetitelji se mogu poslužiti brojnim rekvizitima i tako kreirati vlastitu scenu. Na neki način, oni postaju glumci u ovom crno-bijelom svijetu. Gost može sam urediti svoju scenu, odjenuti razne kombinacije, fotografirati se i ispričati svoju priču.
U realizaciju izložbe uključili su se i gosti. „Kako su autobusne stanice oslikane istim motivom prije dvije godine izazvale puno pažnje, o tome smo razgovarali s gostima iz Poljske koji su postali i prijatelji. Tražeći stručni savjet za neka rješenja, gost Greg se vrlo aktivno uključio u realizaciju projekta i učinio nešto iznenađujuće – donio crno-bijelu podlogu za pod iz Lodza, te nekoliko dana svoga odmora darovao u uređenju prostora izložbe. Osmislio je i ime za svoj odnos spram Zaostroga: “Zaostrogoholik”! To je ono što često slušamo – koncept turizma doživljaja, sudjelovanje u aktivnostima,“ priča Božena.
Samo otvorenje izložbe privuklo je dosta znatiželjnih posjetitelja, a pogotovo je lijepo bilo vidjeti brojnu djecu. Zaostrog, podsjetimo, nema ni osnovnu školu ni vrtić iz jednostavnog razloga – lokalne djece tog uzrasta gotovo da i nema. Nekoliko riječi rekli su Martina Gašpar, povjesničarka umjetnosti i doktorandica na Sveučilištu u Dubrovniku, te načelnik Općine Gradac Matko Burić. „Selfie Dalmatian Wall nije samo podloga za originalni suvenir iz Zaostroga, već i primjer kreativnosti koja može prerasti u jednu prepoznatljivu priču. Iako smo najpoznatiji po suncu i moru, trebamo tražiti načine da obogatimo turističku ponudu i pokažemo svoju baštinu, koja zna biti itekako zabavna,“ rekla je Martina. Burić je naglasio kako je ideja realizirana unatoč tome što prostor čeka skora obnova. „Pitao sam Boženu može li to malo pričekati dok ne osiguramo veći i bolji prostor, a ona je rekla da izložba treba ići sada. To pokazuje koliko se toga može postići zahvaljujući entuzijazmu jedne osobe. Izložba je pokazatelj kako bi ova priča mogla izgledati u svom punom svjetlu,“ naglašava Burić. Tko zna, možda će u budućnosti sve više posjetitelja prepoznavati Zaostrog i po njegovoj vezi s dalmatinerom, baš poput službenika na terenu koji je neki dan na pitanje gdje je svom sugovorniku odgovorio „u najtočkastijem mjestu na Jadranu!“
