Samo četiri od 127 hrvatskih gradova – Dugo Selo, Solin, Metković i Imotski – lani su imala veći broj rođene djece od broja preminulih. To nije bio slučaj ni u jednoj županiji, a u čak sedam županija broj umrlih bio je najmanje dvostruko veći od broja rođenih. Od 428 općina, više rođenih nego umrlih imalo je njih – 20., piše Jutarnji list
Državni zavod za statistiku i službeno je potvrdio: lani se u Hrvatskoj rodilo najmanje djece u zadnjih 100 godina i točno upola manje nego prije 40 godina. To je – unatoč neočekivanim događajima koji uvijek imaju negativan utjecaj na natalitet, poput pandemije i rata – i dalje ispod očekivanja.
U 2023. bi moglo biti i gore
Konkretno, u Hrvatskoj se rodilo 33.883 djece, gotovo 3000 manje nego 2021. godine, dok je istovremeno umrlo 56.979 osoba: prirodnim putem lani se, dakle, stanovništvo Hrvatske smanjilo za grad veličine Vukovara. Četrdeset godina ranije, 1982., u RH se rodilo 66.737, a umrlo je 50.100 ljudi.
Ove godine ne treba očekivati pozitivne pomake – štoviše, situacija bi mogla biti još gora nego 2022. U prvih pet mjeseci 2023. rođeno je, prema preliminarnim podacima, još 800 djece manje nego u istom periodu lani.
– Pad broja novorođenih veći od 5% po definiciji je jako velik pad, no Hrvatska u 2022. nije iznimka: u svim državama EU, osim u Portugalu, zabilježen je značajan pad. Najveći su pad imale baltičke države i države bliže Rusiji, što ukazuje da su rat i razdoblje iščekivanja imali utjecaj na odluke o roditeljstvu – kaže dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Tko je jedini u pozitivi
U Hrvatskoj na županijskoj razini najgori su pokazatelji za Ličko-senjsku županiju, najstariju županiju u Hrvatskoj, u kojoj je u 2022. vitalni indeks bio 40, što znači da je na svakih 100 umrlih osoba rođeno samo 40 djece. Da bi prirodni prirast bio pozitivan, vitalni indeks mora biti veći od 100. Takav indeks nema ni jedna županija, a najbliže su mu stigle Zagrebačka i Međimurska županija, u kojima je vitalni indeks iznosio 71.
Među županijama s indeksom manjim od 50, što znači da je umrlih bilo barem dvostruko više od rođenih, nalazi se i Primorsko-goranska županija, u kojoj je lani rođeno 1891 dijete, a umrlo je čak 4077 ljudi. Županijski centar, grad Rijeka, ima još lošije pokazatelje: broj umrlih gotovo je trostruko veći od broja rođenih.
Među velikim gradovima na vrhu je Zagreb, s vitalnim indeksom 77, a slijede Split i Osijek, u kojima je vitalni indeks tek nešto viši od 50, što znači da je broj umrlih gotovo dvostruko veći od broja rođenih.
Među gradovima i općinama jedini se u pozitivi drže sateliti velikih gradova u kojima su troškovi života bitno niži nego u, primjerice, Zagrebu ili Splitu, a radna mjesta te obrazovni, sportski, kulturni i drugi sadržaji i dalje nadohvat ruke. Tako je hrvatski grad rekorder Dugo Selo, u kojem je broj rođenih 20% veći od broja umrlih (vitalni indeks 120), a slijedi Solin s 15% većim brojem rođenih. Na drugom su kraju ljestvice Hrvatska Kostajnica i Senj, u kojima je na svakih 100 umrlih osoba rođeno manje od 20 djece.
Slično je i među općinama: pozitivan prirast od većih općina imale su Podstrana blizu Splita, Viškovo uz Rijeku te Župa dubrovačka, dok su na drugom kraju rang-liste Majur, Žumberak i Ervenik, općine u kojima je rođeno po jedno dijete, dok je umrlih bilo više od 20.
Statistika razvoda i sklopljenih brakova pokazuje da lani u 6 gradova nije bilo ni jednog razvoda. To su Skradin, Buzet, Obrovac, Vrgorac, Ploče i apsolutni rekorder Metković, u kojem su sklopljena 94 braka i niti jedan razvod.
– Ukupan pad broja stanovnika djelomično je ublažen pojačanim useljavanjem. Lani smo, nakon niza godina, imali pozitivan migracijski saldo te se uselilo oko 11.700 više ljudi nego što se iselilo. Kako je prirodni prirast bio negativan za oko 23.000, hrvatsko stanovništvo se lani smanjilo za nešto više od 11.000 – kaže dr. Čipin.
Uzalud i novčani poticaji
Načelno, da bi se nadomjestilo postojeće stanovništvo, stopa fertiliteta (prosječan broj djece po ženi) trebala bi biti 2,1, što nema niti jedna država EU, a da bi se prirodnim putem nadomjestila i razlika između umrlih i rođenih u Hrvatskoj, ta bi stopa trebala biti 2,5. Ona pak iznosi 1,4.
– Stopa fertiliteta je u Finskoj, primjerice, pala na manje od 1,3, što je povijesno niska stopa koja je potpuno zbunila demografe jer se radi o državi s vrlo razrađenom obiteljskom politikom, visokom stopom ravnopravnosti spolova itd. Istraživanja pokazuju da nove generacije imaju nove razloge za odgađanje ili odustajanje od roditeljstva. Izrazito su osjetljivi na nesigurnost i neizvjesnost s kojom se susreću – kaže dr. Čipin.
Novčani poticaji, čini se, više nisu dovoljni ni kod nas. Općina Sali na Dugom otoku, koja je rekorder po davanjima za djecu te već za prvo dijete isplaćuje roditeljima nekadašnjih 60.000 kuna, lani je imala gotovo trostruko više umrlih nego rođenih.
Kristina Turčin/Jutarnji list
Slika: Ilustracija