Srce i razum, pjesnici i filozofi, teorija i životna praksa, na svakom se koraku opovrgavaju ili,bolje reći dopunjuju. Tako mora biti, jer je čovječje poslanje takve dvostruke naravi. Nismo samo vruća čuvstva, zanos i oduševljenje. U nama leži skrovišta uviđanja, računanja, analize i tijesnog gledanja. Ondje, gdje naše zagrijano srce previše poleti, eto hladna razuma, da mu malo podreže krila. Tamo gdje vidimo samo sjaj i ljepotu,otkrivamo i crne mrlje .Čitamo medalje s obje strane.
U svakoj stvari je tako. I sva je sreća da je tako! Kako bi, na primjer, mladost mogla biti ohola i ponosna! Divna, zlatna, slatka, bezbrižna, nedužna i bezazlena- tepa joj srce, ali eto škole i roditelja, eto starijih da pokažu bezbroj njezinih nedostataka i prikažu je u pravom svjetlu. Ljubav! Kome se više napisalo knjiga, kome se više posvetilo pozornosti, kome namijenilo toliko slatkih riječi i misli?
Sloboda je rezultat trajnog i sustavnog nastojanja oko sebe
Nazvali su je božanskom iskrom, a u usporedbama, ispala je sjajnija od Sunca i Zvijezda, pripisali su joj moć okrijepe, podizanja, lijeka, oduševljenja i nadahnuća. I tako bi ta ljubav sjala neprestalno vijencem slave, da ne potamniše sjaj, oni, koje je ona survala u propast. A žena! Zdravo ljubljeno, nježno, dobro i privlačno stvorenje! Puno si najsjajnijih draži i čari, ti si pjesma sred ove grube stvarnost. Ti podižeš klonule i zalutale vraćaš na put solidnosti, život s tobom, prava je sreća i slast! Tako joj tepamo, pišemo i pjevamo, dok njezinim mrežama ne ulovimo mjesto sreće – razočaranje…
Nije drugačije ni sa Slobodom. Shvaćena u lijepom i idealnom smislu, ona je postala san i cilj pojedinaca i naroda. Zanimljiva je to riječ, kojoj se doprinose najveće žrtve. Pjevamo joj pjesme, izgovaramo je sa strahopočitanjem, dižemo joj u čast spomenike. A ipak, ona ima svoju drugu stranu. I još kakvu!
Gundulić je imao pravo, kada ju je nazvao darom, u kom nam je višnji Bog dao sva blaga, ali to je samo pjesnička definicija, a mi hoćemo još i drugu, filozofsku i psihološku definiciju? A ona glasi:
Sloboda je izvor sjajne bistre vode, slatke u ustima, a gorke i otrovane u želucu!Usporedba s dvosjeklim mačem i sa šibom s dva kraja, nigdje nije na mjestu, kao ovdje. Ispravno shvaćena i upotrijebljena, ona je blagodat pred kojom padaju u prah i pepeo sva srebra i zlata, pa i ljudski životi, a slabo upotrijebljena i protumačena i kod nevaljanih posjednika, sloboda je put, koji vodi perivoj zla svake vrste.
Sloboda je neprestalno svladavanje sebe
Mnogi misle da je Sloboda samovolja. Raditi, ići, govoriti, misliti i željeti što hoću-to je po njihovom shvaćanju Sloboda. Ništa dalje od istine nego to! Život takvih, sličan je vlaku, koji juri bez voznog reda. Istina, dotični su slobodni od svega,od obaveza, nadzora, rasporeda, dužnosti i od svakoga reda, ali nisu slobodni od samih sebe. Žrtve su od vlastitog nereda. Nošeni svojim strastima i hirovima, lutaju, vrludaju i prevrću se, da na kraju, izmoreni i bez obavljenog posla, klonu, ne znajući kuda će i što će sa sobom.
Sloboda je sasvim nešto drugo. Ona nije kruška, koja na malo potresa pada nam u krilo,već zadatak, koji valja obaviti. Sloboda je rezultat trajnog i sustavnog nastojanja oko sebe. Ona je nagrada jakih, ustrajnih i radišnih!Biti slobodan, znači računati i žrtvovati trenutak za budućnost i vladati nad sobom, onako kako to zahtjeva naš postavljeni zadatak. Zadovoljstvo ne leži u zadovoljstvu svake strasti i želje,već planskom poslu i putu, na kojemu ćemo satrti i ukloniti sve, što našem cilju smeta. Slobodni smo onda, kada smo uklopljeni u neki red i u neku dužnost, pa moramo snositi poteškoće, ulagati napor i rušiti zapreke da bismo tu dužnost izvršili.
Sloboda je neprestalno svladavanje sebe. Tko u tome uspije do pobjede, nagrađen je zadovoljstvom i srećom Višeg reda! Tko to nije u stanju postići, tko ne može sebe” ukrotiti”,ostaje vječiti rob, prepušten sitnim i kratkotrajnim zadovoljstvima. Neki je psiholog imao pravo, kad je kazao: nitko nije slobodan, ako ne zaslužuje da to bude!
Treba, od malena, naučiti djecu da se odriču svoje potpune Slobode i priviknu se na zahtjeve starijih i pametnijih. U Životu nema nigdje potpune Slobode. Zbog ograničavanja vlastite sebičnosti nudite uvijek: ljubav i dobrotu, jer je svaki ovaj dan, ostatak našeg života!
Samo preko heteronomije, dolazi se do autonomije
Dr.Filip Šalinović
Slika: Ilustracija