Zlatne zrake slobode prosule su se u Dolinu Neretve

0

Cijela povijest Hrvata bremenita je u cjelini borbom za opstanak, osporavanjem nacionalnog identiteta i nametanjem tuđinske dominacije. Kao mali narod teško je biti gospodar svoje sudbine. U hrvatskoj političkoj povijesti, oblici sindroma, nedavno nestale države, uvijek su bili i djelomično ostali, uvijek i oblici nacionalne autodestrukcije.

Nestala država sastavljena od antagonističkih naroda, čiji povijesni ciljevi nikada nisu bili isti, pa je trvenje među njima bilo neminovnost.

Pobili su katoličke svećenike da ubiju hrvatsku nacionalnu svijest

Živjeći i ponavljajući tu nestalu državu, koja nije došla prirodnim putem, povijesnim putem, voljom naroda,već nametnutim nasiljem, počela je propadati, dok je trajalo to nasilje.

Sveopćim slabljenjem, neprijatelj, koji se nije mogao pomiriti s postojanjem slobodne i samostalne Hrvatske,već od 1945.godine, pobili su 663. katolička svećenika i 31 časnu sestru, ne zato što su žrtve bile ustaše, nego da ubiju hrvatsku nacionalnu svijest, jer katolički svećenici i redovnici, nositelji su te svijesti. Ona se morala ubiti, jer bez Jugoslavije nije moglo biti velike Srbije, a s Hrvatima nije moglo biti Jugoslavije. Bez Vjere nema Nacije, bez Nacije nema slobode, a bez slobode nema ni života. Za Hrvate je to živa istina, koju svjedočimo i danas. Ta se tvrdnja mnogima neće svidjeti, ali je moram izreći. Možda to mišljenje nije važno za nove generacije i za novi svijet, premda je čovjek malo kad svjestan ,što je za njega najvažnije. Tako dolazimo do neraskidive veze hrvatskog naroda i Vjere Kristove. To ne znači da je Vjera stvorila Hrvate, ali znači da ih je očuvala!Milijuni su izginuli za Vjeru, a s Vjerom je naša Nacija preživjela. Kad se pozorno pogledaju svi hrvatski ratovi, sve do Domovinskog rata,vidi se da su za Hrvatsku ginuli samo vjernici, iako svi ti ratovi nisu izrijekom bili ratovi za očuvanje Vjere. Tko proda ili zaniječe Vjeru, ne može biti ratnik, jer samo Vjera daje snagu za strah,patnju i smrt.

Sve Vjere uče dobro i sve su dobre! Samo Vjera uči nas ljubavi i dobroti, toliko uvjereno da tvrdi, kako se bez dobrote i ljubavi ne može živjeti za života, ni preživjeti nakon smrti. Čovjek to ne može naučiti u nikakvoj teoretskoj i praktičnoj učionici, već na samom izvoru života od djevice i mučenice majke, jer posljednja tajna ne pripada njemu, nego on njoj!

Budući da stvari i naravi ljudske i kad o Bogu govore, ne mogu biti savršene, u katolika se pojavljuje problem u primjeni Kristovog milosrđa, u opraštanju, koje postaje zakon i siromaštvu, koje postaje vrlina. Svjesno ili nesvjesno, oprost raste u zakon, milosrđe postaje jače od poštenja, poniznost važnija od ponosa, popuštanje od pravde i pomirenje od pobjede, pa se zanemaruju probitci, olabave zakoni i ublaže kazne. Društveni se život lakše uspostavi!

U mom djeliću povijesnog vremena, hrvatski narod zaskočio u komunizam, koji je rastjerao narod, zabranio kulturu, izobličio povijest i udarao na Vjeru, kao da je znao gdje je naša tajna. I autoritet se jedva držao na buri nevolja i valovima slabosti. Prijateljevalo se, dok se prijatelj nije domogao nekih svojih interesa, ljubilo se da se imaš barem nečim pohvaliti, a ženilo da se sačuva imanje i uštedi grijanje.

 Naše crkve, kao ova u Pločama, pjevaju našu odanost Kristu i Hrvatskoj

Strahota vjekovnog siromaštva i progona, davala je razloga uvjerenju, da je bolje popustiti. Sustav ljudskosti se urušavao, a Vjera nije jačala, jer popušta i počiva na samopoštovanju, nesalomljivom poštenju i obrani.

Prošli smo strašnu povijest i teške slabosti, ali nismo izdali i nismo pokleknuli. Europska titula za naša stradanja Antemurale Christianitatis, a nju smo platili i preplatili. Nismo zaslužili samo patnjom i iskorjenjenjem, nego prije svega, zato što nismo pali! Naša nakrivljena, pa nasukana, Zvonimirova lađa na tvrdoj stini, sačuvala je svoje jarbole uspravnim i svoja jedra neraskinutim. Sve do naših dana,koju su joj dali i zastavu i vjetar.

Naše Crkve blistaju po brežuljcima, obranjene, obnovljene i nove, kao naša u Pločama, koje za nas pjevaju našu odanost Kristu,Vjeri Katoličkoj i domovini Hrvatskoj!

Dočekali smo povijesni trenutak i mi ovdje u Pločama, pozorno prateći početak nestanka najvećeg zla, komunizma, u povijesti naroda. Padom berlinskog Zida, kolaps ekonomije 1982.godine, prokazivanje  i prikazivanje raskola na četrnaestom kongresu (SKJ)…Okupili  smo se na tajnom mjestu u gostionici “Čarli” na Svetog Luku 18. listopada 1989. godine, odredivši program i osnivajući: Prvi Općinski odbor Hrvatske Demokratske Zajednice u Hrvatskoj!

Javno smo se oglasili u Medijima, iznoseći medicinsku dijagnostiku onog vremena u kojem smo živjeli!

Neznanje je srušilo krmu, a izdaja pojela utrobu

Nacionalnu svijest i slobodarsku nepokorenost, formirana u obiteljskom domu, učvršćena u školskim danima Dubrovnika i Zagreba, na spoznajama o stradanjima hrvatskog naroda, trajno su odredili i dokazali naš životni put.

U toj nenarodnoj političkoj močvari: namnožilo se toliko egocentrika, špijuna, izdajica, mizantropa, sitnih i krupnih političkih nenarodnih trgovaca, grabežljivaca i prodavača magle, umišljenih i napuhanih veličina i lažova, dodvoraca, kukavica i mediokriteta… Burni valovi bacili su nas na hridine zaostalosti i nasukali na pijesku nesloge. Neznanje je srušilo krmu,a izdaja pojela utrobu. Učeni su prognani, bogati osiromašeni,a jaki zatrti. Preživjeli su samo jaki, a kukavice ostavljaju svijet. Pamtio se samo sjaj nezapisane slave i svetost neobilježenih grobova!

Ovim povijesnim skupom u Pločama, potpomogli smo izići iz sjene neslobode u sjaj nove hrvatske povijest.

Prosuli smo zlatne zrake Slobode, ljubavi i dobrote u našu lijepu Dolinu Neretve!

Dr. Filip Šalinović

 

 

Share.

About Author

Comments are closed.