Mir neka bude ranama vašim i trudima. Mir vašim rukama i krikovima

0

Za koji dan obilježit će se 80 godina od strašnog zločina koji se dogodio na području Baćine i Pline. Dana 2. studenoga 1943. godine pripadnici SS divizije Prinz Eugen ubili su 109 nevinih civilnih žrtava – žena, djece i starijih osoba. Iz Baćine ukupno 76, iz Ćuluma 25, iz Peračkoga Blata jednu, kao i iz Barbira, te šest osoba iz Pline. Tada u na području Baćine do temelja stradali zaseoci Šipak, Mala Bara, Velika Bara i Pijavica, a njihove stanovnike odveli su na mjesto zvano Mala Bara i pobili ih. Među njima bilo je 40-ero djece mlađe od 16 godina. Tim povodom, u Maloj Bari održava se komemoracija i prisjećanje na ubijene.

  1. studenoga 2014. godine održana je komemoracija na kojoj je, među brojnim govornicima bio i tadašnji pločanski župnik don Petar Mikić čiji govor prenosimo u cijelosti:
  2. b19

„I stvori Bog nebo i zemlju koju povjeri ljudima na upravu, koji svojim marom mogu od nje načiniti plodnu njivu, ili ju nemarom zapustiti da zaraste u korov i drače.

Postavi zakone i dade zapovijedi. Budete li ih poštivali bit ćete sretni u suživotu s drugim, prenosio je Mojsije Božju poruku svom narodu.

Na ovim prostorima živio je i živi čestit narod koji je još u davna vremena za svoje nebeske zaštitnike odabrao svetog Juru, vojnika i svetog Luku učenika i evanđelista.

b1

I dade Gospod, već rekosmo, svoje zapovijedi. I nitko ne smije, ne može braniti ono što on zapovijeda- A niti zapovijedati što on brani.

On reče NE KRADI… i nema tog zakona koji može krađu opravdati.

Dostojan je radnik plaće svoje… Tko je smije uskratiti. Poštuj oca i majku… Tko smije to nijekati’

Gospod stvori život i samo je on vlastan odrediti mu svršetak pozivom u vječnu domovinu. Stoga i reče NE UBIJ. Tko se suprotstavi tome čini zlo…čini zločin. Jedan od tih se zbio na ovom prostoru.

b10

Davno je prorok Jeremija zavapio: Strašno je slomljena djevica, kći naroda moga ranom neobičnom ljutom. Pođem li u polje, evo mačem pobijenih…

Dođem li u grad, evo od gladi iznemoglih…

Zašto nas tako biješ, te nam nema lijeka.

Nadasmo se miru, ali dobra nema…

Ne odbaci nas radi imena svojega…

b13

Posvuda su naši mrtvi… i ovdje… tražimo ih u snu i u kamenu. Prstima kopamo zemlju, da nađemo svoj korijen, svoju jezgru, u njihovu pepelu.

Mir neka bude ranama vašim i trudima.

Mir vašim rukama i vašim krikovima.

Mir i pokoj vašoj dobroti i vašoj patnji, što ostade u kamenu upisana čudesnim pismenima, koje lako može svatko pročitati.

I niste posve iščezli, dragi naši. Ostajete u srcima sviju nas. Zborit će se djeci o vašoj žrtvi.

Smrt je jaka, ali život je jači…

b15

Vi živite u nama premda nevidljivi.

Ali znamo.  Ovdje ste… i potičete nas svojom prisutnošću, svojom tihom opomenom, koja prodire iz ove zemlje…prodire iz vas, iz vašeg znoja, iz vaše krvi, koja već teče… i teći će obnovljena kroz vene godina.

Otari naše beskrajne suze i raskini naše smrtonosne uze, božanski osloboditelju naš.

Razvedri neizmjerno ucviljene , božanski razveseljitelju naš. Veliki Dostojevski reče da se nad grobom može buniti, moliti ili plakati. Suze su presušile… Pitanje – buna -odjekuje u zraku. Čemu, zašto? Kako čovjek može postati nečovjek -zvijer?

b16

Pitanje vječno ostaje bez odgovora. Preostaje nam samo moliti za nevine žrtve.

O Bože pogledaj nesretnog Beethovena, uzdisao je veliki majstor nota pred svoju smrt!

O Gospode, pogledaj ovaj puk koji se s tugom u srcu prisjeća svojih najmilijih kojima je nasilnom smrću uskraćena radost života.

Kralju kojemu sve živi, dođite, poklonimo se.

Dođite, zapjevajmo Gospodu, radujmo se Bogu Spasitelju svojemu, uranimo pred lice njegovo s hvalom i u pjesmama radujmo se njemu.

b7

Jer je Gospod velik Bog i Kralj veliki nad svim bogovima i ne odbija Gospod puk svoj, jer su u ruci njegovoj svi krajevi zemaljski i visine gorske on gleda.

Upravi Gospode Bože moj, pred licem Tvojim put moj.

Čuj, Gospode, riječi moje, razumij vapaj moj.

Iz dubine vapijem k tebi Gospode, Gospode usliši glas moj.

Neka paze uši tvoje na glas mojega vapaja.

b17

Ako na bezakonje budeš gledao, Gospode, Gospode, tko će ostati? Ali je u tebi smilovanje i radi zakona tvojega uzdam se u Tebe, Gospode… Uzda se duša moja u riječ njegovu. Ufa se duša moja u Gospoda… od straže jutarnje sve do noći, neka se ufa Izrael u Gospodina… Jer je u Gospoda milosrđe i obilno u njega otkupljenje… i on će okupiti Izraela, od sviju bezakona njihovih.

b25

Pokoj vječni daruj im Gospodine…

I svjetlost vječna svijetlila njima!  „

Slike: rogotin.hr

 

Share.

About Author

Comments are closed.