Poljoprivredna inventura: Imamo dovoljno mandarina, kupusa i žitarica, sve drugo uvozimo

0

Stanje u hrvatskoj poljoprivredi nije dobro, ali nije tako ni katastrofično kakvim ga neki žele prikazati. Najbolje to pokazuje vozni park s kojim su slavonski svinjogojci nedavno krenuli u prosvjede. Sve su to traktori od preko 250 tisuća eura, Ferrariji i Mercedesi među poljoprivrednom mehanizacijom, nabavljeni novcem iz EU fondova, javlja Dubrovacki vjesnik.

Dalmacija ima veliki potencijal za poljoprivrednu proizvodnju, od Konavala do Ravnih kotara, gdje je krenula intenzivna proizvodnja voća, bresaka, nektarina, marelica, trešanja i šljiva te tradicionalne višnje maraske, u Neretvi su to mandarine i plastenička proizvodnja voća, na Pelješcu i Korčuli vinogradarstvo i vinarstvo.

Proizvodnja bi bila još i veća kada bi se obradila naša krška polja, Konavosko, Sinjsko, Imotsko polje. Statistički gledano, Hrvatska u proizvodnji voća podmiruje 50 posto potreba, a u povrću 65 posto, dok se ostatak uvozi.

Republika Hrvatska bi trebala imati samodostatnost većine poljoprivrednih proizvoda jer postoje uvjeti za proizvodnju. Veliki problem za intenzivnu voćarsku proizvodnju jest nepostojanje kapaciteta za skladištenje voća i povrća. Osim toga u Hrvatskoj nema ni prerađivačkih kapaciteta, što je nužno za preradu tržišnih viškova. Međutim, posljednjih godina i ovdje su zapuhali novi vjetrovi.

Iz EU fondova povlače se financijska sredstva za izgradnju hladnjače kakvu, primjerice, gradi “PZ JabukaHR”, organizacija koja okuplja istaknute proizvođače jabuka u Hrvatskoj, koja svoje proizvode plasira na domaće i inozemna tržišta. Riječ je o investiciji od 15 milijuna eura za izgradnju i opremanje logističko-distributivnog centra za voće.

Dok je Europa prošle godine strahovala od nestašice ulja, Hrvati su mogli mirno spavati jer domaća proizvodnja suncokreta može podmiriti potrebe za uljem. U Hrvatskoj se suncokret sije na više od 30 tisuća hektara, što u rodnim godinama daje i do 120 tisuća tona sjemena suncokreta. Upravo se na primjeru suncokreta vidjelo koliko je u kriznim vremenima važno imati svoju proizvodnju i svoje sirovine, ističu u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

Hrvatska trenutačno za vlastite potrebe može proizvesti još samo dovoljno kukuruza, pšenice, ječma, zobi, a od voća mandarina, te od povrća kupus. Sve druge poljoprivredne kulture nisu dostatne, zbog čega je uvoz voća i povrća, ali i mlijeka i mesa, uvelike premašio domaću proizvodnju.

Kupus je jedino povrće kod kojeg u boljim proizvodnim godinama Hrvatska dostiže punu samodostatnost. Na oko dvije tisuće zasađenih hektara pod kupusnjačama ubere se oko tridesetak tisuća tona. Nažalost, kupus je jedini. U Hrvatsku se uvozi uglavnom sve, od kruha do meda, mlijeka u prahu, sira, krumpira, češnjaka, govedine, sijena i slame… pa kad se na tržištu dogode tektonski poremećaji, Hrvatskoj ozbiljno zaprijeti nestašica hrane ili sve dramatično poskupi.

Republika Hrvatska je u proizvodnji (junećeg, goveđeg i svinjskog) mesa samodostatna od 60 do 70 posto, dok najviše proizvodimo meso peradi i njega nam najmanje nedostaje.

Hrvatska ne proizvodi ni dovoljno krumpira. Cijena mu je poprilično visoka, domaća skladišta su se ispraznila pa smo već sada ovisni o krumpiru iz uvoza (čak i iz Egipta), što je veliki apsurd jer naša krška polja, Konavosko, Imotsko, Sinjsko, leže zapuštena, u ledini… U rodnim godinama samodostatnost u proizvodnji krumpira u Hrvatskoj je oko 90 posto, a prosječno se godišnje uveze oko 34.000 tona krumpira.

Ništa nije bolje ni s proizvodnjom mlijeka, koja je već nekoliko godina na koljenima. Zbog visokih cijena stočne hrane, energenata i ostalih repromaterijala farmeri su i prije rusko-ukrajinskog rata zatvarali farme, a najnovija poskupljenja će primorati i one koji su godinama poslovali na nuli da odustanu od mljekarstva.

Loši dani za hrvatske mljekare počeli su uvođenjem povratne naknade od pedeset lipa na PET ambalažu, kada je u startu poskupjelo mlijeko u PVC boci. Zbog poskupljenja ljudi su odustajali od kupnje takvog mlijeka premda se zna da je upravo mlijeko u boci najkvalitetnije.

– Trajno mlijeko u tetrapaku nije mlijeko. To je mliječni pripravak kojemu se dodaju različiti aditivi da bi moglo trajati više mjeseci. Svježe mlijeko traje desetak do petnaest dana, ovisno o proizvođaču – pojašnjavaju slavonski proizvođači mlijeka.

Kada je u pitanju kukuruz, Hrvatska proizvodi dva puta više nego što su nam potrebe, pa znatan dio sirovine odlazi u izvoz, najvećim dijelom u Italiju i Austriju. Izvozi se jeftina sirovina na kojoj drugi zarađuju, dok su kod nas prerađivački kapaciteti mahom zatvoreni, uništeni, kao i stočarski sektor, koji je u padu već dugi niz godina unatoč mjerama koje se poduzimaju za revitalizaciju stočarstva, pokazuje analiza stručnjaka Smartera, konzultantske kuće specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Pšenica je prošlog ljeta lošije rodila, prinosi su ispod očekivanja ratara, a i otkupna cijena je bila poprilično niska. Ipak, pšenice ima dovoljno za domaće potrebe, a bit će je i za izvoz. Ali s obzirom na manji urod i nižu cijenu ratari su nezadovoljni pa su neki odustali od jesenske sjetve jer neće imati sredstava za podmirenje troškova repromaterijala i goriva, koji su svakim danom sve skuplji. Tako dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj s jedne strane slušamo da zbog rata u Ukrajini treba zasijati što više površina pod pšenicom, a s druge imamo ratare koji su dovedeni na rub opstanka i smanjuju proizvodnju jer je ne mogu financirati.

Državno zemljište

Hrvatska u ovom trenutku raspolaže s 1.563.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, na kojemu može uspijevati sve osim banana. Procjenjuje se da je državnog zemljišta gotovo 740.000 hektara.

Stanislav Soldo/Dubrovacki vjesnik

Slika: rogotin.hr
 

Share.

About Author

Comments are closed.