Zakon štiti zvijeri, stočare ‘ko šiša: Za jednu zaklanu ovcu dobiju 620 kuna, pa što mogu sa tim novcem-ništa

0

“Ma ljudi moji je li to moguće. Za jednu ovcu koju je zaklao vuk daju mi 620 kuna. Da dobro ste čuli i još ni to nisam naplatio. Kada se gleda ekonomska vrijednost obiteljskog gospodarstva Ministarstvo poljoprivrede nam ovcu računa 1800 kuna, a kada treba platiti štete od vuka onda je iznos puno manji. Šarena koza koja je zaštićena pasmina košta preko dvije tisuće kuna. Možete misliti koja birokracija, kancelarija vrata do vrata, služba do službe pa različito računaju vrijednost živtinje”- Tim nas je riječima dočekao Zdenko Barišić stočar iz općine Zažablje kome su vukovi prošle godine u lipnju poklali 26 ovaca.

Štetu je pretrpio ali novčanu odštetu nije dobio premda je sve uradio po propisu. Na lice mjesta je došao ovlašteni vještak koji je utvrdio da se radi o napadima vukova i prema svim propisima novčanu odštetu je trebao dobiti, javlja Dubrovacki vjesnik

Nažalost, kod nas se više cijeni vuk nego čovjek. Tako i Zdenko čuva svoje stado ovaca i koza od vukova i bori se sa državnom administracijom ne bili barem dobio nešto novac jer su mu vukovi desetkovali stado.

– Ja sam im rekao nemojte mi davati novac. Kupite mi ovce, zamijenite glavu za glavu, ali oni neće. Kažu-ne možemo tako, priča nam Zdenko svoju muku sa službama koje ne znaju ni razliku ovce i koze ali kroje zakone i pravilnike.

zb 1

Pred Božić su me nazvali i pitali je li zaklano pet ovaca, umjesto 25. Stalno sam na nekom čekanju-govori nam. Na obiteljskom gospodarstvu mu pomažu sinovi srednjoškolci, ovce i koze stalno treba hraniti i čuvati od vukova. Dio je na ispašu na obližnjoj livadi a dio u boksovima ograđen žicom kako vuko do njih ne bi mogao doći.

Ipak najveća pomoć su mu psi kangali. Bez njih ne bi bila živa nijedna ovca. Oni danonoćno bdiju nad stadom. Ali to je za Zdenku dodatni trošak. Najprije koštaju kada se kupuju. Svakoga je platio dvije tisuće €, onda im se treba osigurati hrana, više od 200 € mjesečno.

– Pa zar je potreba da ja ne mogu pustiti ovce na ispašu. Nešto u zakonu treba mijenjati. Vukovi više ne mogu biti tako zaštićeni. Nije me briga za njima samo da mi ne prave štete, kazuje Zdenko, kojega smo zatekli u dnevnom hranjenju stoke.

Mladi janjci i kozlići trčkaraju okolo, premali su da idu na ispašu ali i njih će uskoro morati pustiti vani, pa šta Bog dan i sreća junačka. A i kangali su tu. Svoji oštrim lajanjem tjeraju vukove. Ostavlja snažan dojam zahvaljujući svojoj veličini i agresivnosti pa se vuk baš ne usudi napasti, ali iskoristi priliku kad nema psa pa napada.

– Država mi daje nešto poticaja, ali uvijek ima štete, životinje uginu, janje, kozle. Za svako uginulo grlo moramo vratiti poticaje. Onda dođe vuk pa ih zakolje pa vrati poticaje i za te. Dobiješ pa vratiš na kraju mi skoro ništa ne ostane od poticaja-jada nam se Zdenko.

Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja još prošle godine su najavili da će naknade za štetu od vuka biti znatno više, za neke kategorije domaćih životinja čak i više od 300 posto, ali i poručili da stoku treba adekvatno zaštititi. Zdenko svoje ovce i koze čuva, propisno su mu ugrađene, tu su i psi čuvari, ali odštetu nikako da dobije.

Vuk je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, a Plan upravljanja je “u postupku donošenja”, kažu u Ministarstvu gospodarstva. Zbog opasnosti od izumiranja vuk je 1995. zaštićen, a od tada do danas broj stalno varira te je od 2013. do 2018. procijenjen prosjek od 50 čopora.

Međutim, stočari sa kojima smo razgovarali naglašavaju da vukova u prirodi ima puno više.

– Evo ovdje kod nas često se može vidjeti vuk. Ljudi nam javljaju i nije to u šumi nego nadomak naseljenih mjesta, ističe Zdenko koja smatra da žurno treba promijeniti Zakon kako vuk više ne bi bio zaštićena životinja u RH. Onda bi se i stočari u dogovoru sa lovačkim udrugama i lovcima lakše borili sa ovim predatorima, kojima za sada nitko ništa ne može.

Tekst i slike: Stanislav Soldo/Dubrovacki vjesnik

Share.

About Author

Comments are closed.