Predstavljamo najstarije neretvanske žudije!

0

Čovjek – vjernik emocionalno je i vjernički tijesno vezan uz Gospodinovu muku i smrt, kojih se prisjećamo ovih dana. Vjernici župe svetoga Ilije u Metkoviću na poseban su način vezani uz pučke i mjesne pobožnosti koje prate događaje iz Isusova života, o kojima intenzivno razmišljamo u tjednu Muke. Značajnu ulogu o tome imaju žudije, čuvari Isusova groba, a ta tradicija u ovoj metkovskoj župi traje već punih 167 godina i najstarija je ne samo u Dolini Neretve nego i šire.

z1 z2

Naime, žudije su u župi svetoga Ilije  osnovane sada već davne 1857. godine zahvaljujući Ante Gluščeviću, učitelju Javne pučke škole u Metkoviću. Gluščević (1835. – 1906.) je kao mladić bio sjemeništarac u talijanskome Loretu, odakle je taj običaj donio u Metković, a kasnije se proširio po cijeloj Neretvi.

z3 z4

U početnom periodu bila su samo četvorica žudija odjevena u najprije kartonsku, a kasnije platnenu odjeću. Vremenom se zasigurno mijenjao i scenarij. Danas su dvadeset i dvojica žudija podijeljena u tri skupine. Obično su to mlađi muškarci, do 35 godina života, koji moraju biti uzorni vjernici i građani.

z5 z6 z7

Prvu skupinu čine šimunaši, njih su četvorica i odjeveni su u žute haljine s kacigama na glavi. Nose koplja sa sječivom, mačeve o pojasu i štitove u ruci. Druga skupina su baldakinaši, odjeveni u crvene haljine i prsluke. Imaju isto oružje kao i šimunaši, ali ne nose štitove. Treća skupina je garda i oni su najbrojniji. To su dvanaestorica vojnika koji u procesiji na Veliki petak cijelim putem stupaju  čvrstim vojničkim korakom. I oni su odjeveni u crvene haljine s prslucima, nose kacige bez perjanice, koplja bez sječiva, a o pojasu mačeve. Svaku skupinu predvodi vođa odjeven u ljubičastu haljinu, na glavi s kacigom ukrašenom perjanicom, s mačem ili buzdovanom u jednoj i štitom u drugoj ruci.

z8 z9 z10

Završni čin njihove uloge počinje na Veliku subotu, kada pet minuta prije ponoći zbor započinje pučki napjev Gospodine, smiluj se, koji se neprestano ponavlja pet minuta, a za to vrijeme žudije se velikom brzinom izmjenjuju u straži pred Isusovim grobom. Svaka skupina dolazi sa svojim vođom koji udarcima mača o štit ili buzdovanom o pod daje znak za izmjenu. To pridonosi još većoj napetosti.

z11 z12 z13 z14

Minutu ili dvije prije ponoći sve žudije uđu u crkvu i započinju igru „bacanja kocke“ za Isusove haljine… Portal Rogotin donosi dio priče o najstarijim neretvanskim žudijama. Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika u petak!

Slike: Marin Veraja

Share.

About Author

Comments are closed.