Grad kao pozornica za čitanje: Murali – pjesme kistom“, projekt koji ima za cilj poticanje čitanja i razvoj čitateljskih kompetencija kod djece i mladih, samo je jedan od niza projekata u Pločama čija je idejna začetnica Božena Delaš, dramski i lutkarski pedagog. Božena Delaš iznimno je zanimljiva i svestrana osoba koja je Rijeku i sjeverni Jadran zamijenila južnim Jadranom i već sada ostavila značajan trag diljem Makarskoga primorja i u Pločama, za koje osjeća posebne simpatije.
„Zašto volim Ploče? Zato što me jako podsjećaju na Rijeku, meni djeluju kao mini Rijeka, luka, dizalice, more, ugljen, parkovi i prihvaćanje različitosti. Preseljenjem nisam mogla nastaviti posao koji sam prije radila kao glumica lutkar u Gradskom kazalištu lutaka, te kao vanjski predavač na fakultetu, ali se ipak nastavilo u nešto drugačijem obliku kao dramski i lutkarski pedagog, odnosno voditeljica brojnih edukacija i radionica za djecu i odrasle. Surađujem s Narodnom knjižnicom Ploče, vrtićima, školama, udrugama, Domom kulture, gradom Ploče“, kaže nam Božena i prisjeća se nekih od projekata u kojima je sudjelovala u proteklih nekoliko godina. Riječ je o vrlo različitim projektima, od dnevnih tematskih radionica, do višegodišnjih projekata koji imaju tendenciju rasta i širenja.
Lijepu i inspirativnu priču o Boženi Delaš pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka!
Npr. Festival boje Ploče-Zeleni dnevni boravak u kojem grad kao zajednički prostor žitelja dobiva zeleni dnevni boravak koji je nastao udruženim aktivnostima odgojno-obrazovnih ustanova okupljenih oko teme održivosti, umjetničkih intervencija i poruke od strane najmlađih stanovnika, s pozivom svim građanima da budu dio performansa na dan predstavljanja i postavljanja zelenog boravka.
Povodom Dana planeta zemlje, u pločanskom parku je postavljena Instalacija Ribe na suhom, sa Gradom Ploče i Ivankom Pažin. Poruka je bila da umjetnost recikliranja, koja nije samo kreativna nego i ima značajan potencijal za promicanje promjena na globalnoj razini, poznata kao “upcycling” ili “creative reuse”, podrazumijeva pretvaranje odbačenih i nepotrebnih materijala u nove vrijedne predmete ili umjetnička djela.
Grad kao pozornica za čitanje – Riječi u pokretu, lanjska je projektna radionica, u povodu Mjeseca hrvatske knjige, a bila je posvećena književnim prevoditeljicama i prevoditeljima. Kako se Božena Delaš već duže vrijeme bavi temom dalmatinskog psa, u Narodnoj knjžnici je, povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade 20. ožujka i Svjetskog dana lutkarstva 21. ožujka održana kreativna radionica za djecu „Ove ruke mogu sve“, u kojoj su dominirale crno-bijele boje.
„Promjenom, odnosno preseljenjem iz većeg grada u manje mjesto uočila sam, u segmentu edukacije , razlike i pogodnosti koje nude veći centri, i na neki način, ovdje djeca imaju nešto manje mogućnosti za stjecanjem znanja i sudjelovanje u raznim dramskim i kazališnim programima. S druge strane, upoznala sam divne suradnike, i ono što najčešće čujem, kada predložim nešto: “Ma nema problema, učinit ćemo!”Ta spremnost na rad, ulazak u nepoznati prostor, istraživanje, učenje novih stvari, je toliko potičuće i za mene velika nagrada i radost. Zamijetila sam i kod djece i kod učitelj ponekad malo nesigurnosti, straha od izazova ili kritičnosti prema vlastitom radu i kvaliteti istoga, koja proizlazi dijelom sindromom manjeg mjesta, skromnost koja je divna ljudska osobina, ali u kvaliteti rada ne poznaju se granice sela i grada!“, govori nam o motivaciji i dosadašnjim iskustvima Božena i nastavlja:
Lijepu i inspirativnu priču o Boženi Delaš pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka!
„Evo primjera: Na predstavljanju filma Riječi u pokretu, prof. Đurđica Čilić, izvanredne profesorice na Katedri za poljski jezik i književnost, je bila ganuta do suza, rekavši da nikada nije vidjela takav pristup poeziji, toliko izuzetan. Koristila ga je u radu sa studentima, te ga uvrstila u svoj znanstveni rad koji je preveden na četiri jezika. Iz malih Ploča!!! Jedna je srednjoškolka nakon projekta predstavila svoju zbirku poezije, osnažila se, i sada smo u potrazi za načinom kako to tiskati i producirati, eto zašto volim ovakve projekte.Knjižnica je poput rasadnika novih ideja, ali i postojane realizacije“.
A o samim projektima i o onome što je posebno zanima, Božena će reći: „Neki projekti su vidljivi, imaju rezultat u obliku filma, instalacije, likovnog uratka, međutim mene zanima proces rada, ne samo rezultat. Često se događaju mali, mikro procesi unutar bića, dobivaju se unutarnje borbe..netko je pobijedio svoj strah od javnog govorenja, netko je prvi put stao pred kameru, netko je bez greške pročitao pjesmu, dijete je obojalo svoju ribu i sretno je predstavilo svojoj obitelji javno izloženoj u parku, učenici u srednjoj su se prvi put susreli s radom na recikliranju i instalaciji s puno smijeha i veselja… a netko će nakon 20 godina pokazati video film u kojem je sudjelovao.. Te “nevidljive” promjene, intimne bitke vrijedne su svakog uloženog truda, kao i svih onih koji su sudjelovali u ovom lancu edukacije. Osjećam veliku zahvalnost jer svaki put kad završimo projekt, krenemo s idejom i planom za nastavak, zaustave me u gradu i pitaju što je sljedeće, i djeca i odrasli!“
Lijepu i inspirativnu priču o Boženi Delaš pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika koji je na pločanskim kioscima od petka!