Jesen je vrijeme od ubiranja plodva, beru se mandarine, limuni, šipci, kiwi, naranče. Tradicionalno u jesen iz doline Neretve je povećan broj slanja paketa rodbini i prijateljima, diljem Hrvatske i EU-a.
Kako poslati paket pa da na vrijeme dođe na svoje odredište, pitanje je koje postavljaju svi oni koji su odlučili na ovakav način nekoga razveseliti.
Otkako je Hrvatska pošta postavila svoje paketomate, mnogi su ih koristili. Cijena je bila pristupačna, 2.64 eura za paket nije neki veliki iznos. Samo je trebalo paziti na dimenzije paketa, javlja Slobodna Dalmacija
Primjerice, ako se slalo voće uzimao se paket L veličine 38 centimetar visine, 39 centimetara širine i 64 centimetra dubine. U njega je mogla stati pristojna količina voća (do maksimalno 30 kilograma) i moglo ga se poslati za pristojnu cijenu poštarine.
Ali… od Nove godine cijene poštanskih usluga su odletjele u nebo. Pa je usluga slanja s paketomata na paketomat skočila na 7 eura, dok je slanje s paketomata u poštanski ured još skuplje i iznosi 8.70 eura.
Pa gdje je tu logika, pitaju se mnogi koji su ostali nemalo iznenađeni ovakvim cjenikom Hrvatske pošte. Dakle, ni u jednom slučaju poštar ne donosi paket na adresu primatelja, već primatelj sam odlazi po njega. Pa koja je razlika hoće li ga preuzeti iz paketomata ili na šalteru poštanskog ureda. Samo zato da bi vidio poštansku službenicu u radnom vremenu mora izdvojiti još dodatnih 1.70 eura.
I sretni su oni čiji su paketi uručeni na vrijeme jer često se dogodi da paket do Zagreba putuje desetak dana pa umjesto žutih mandarina stigne neiskoristiva smeđa kaša.
Javio nam se jedan čovjek koji je u dobroj vjeri poslao paket koji uopće nije stigao do pošiljatelja. I to se nažalost događa, iako su cijene slanja paprene. Istina, pošta u ovakvim slučajevima isplaćuje odštetu u trostrukoj vrijednosti poštarine, ali tko će dokazivati gdje je paket nestao. Posebno ako je poslan s paketomata, koji nije isprintao potvrdu o slanju jer nije bilo papira. Na kraju se uglavnom odustaje od takvog mukotrpnog postupka dokazivanja na štetu pošiljatelja.
U drugom slučaju primatelj je primio otvoreni paket, zapravo, pošiljka mandarina je prepakirana u neki drugi oštećeni i raščupani paket, adresa je bila ispisana, ali rukopis nije bio pošiljateljev. Teško je bilo utvrditi koliko mandarina i limuna nedostaje. Naš sugovornik je odustao od reklamacije i priča je tu završena.
Ništa nije bolja situacija ni sa slanjem paketa iz poštanskog ureda ili slanja s kućne adrese. Ako šaljete iz pošte, primjerice iz Metkovića do Zagreba, rok uručenja je tri dana to vas košta 12.13 eura. A ako će vam poštar doći na kućnu adresu i preuzeti paket koji šaljete to će vas koštati 16.33 eura, pa još ako želite povratnicu s potvrdom uručenja morate nadoplatiti 0.59 eura. No, ni to vam nije jamstvo da će vaš paket biti uručen onakvim kakvi ste ga uputili.
Na kraju kada se sve zbroji i oduzme ispadne da je skuplja poštarina od vrijednosti sadržaja paketa, ako se šalje samo voće, mandarine, šipak, kiwi.
Nešto jeftiniji su paketi koji se šalju preko Tiska (s kioska na kiosk). Paket L veličine težine do 15 kilograma košta 4.24 eura, ali i tu je ove jeseni bilo velikih iznenađena. Naime, prema novim pravilima Tisak ne prima voće niti bilo kakvu hranu, pa se mandarine ne mogu slati tako. Navodno su imali velikih troškova u transportu jer su paketi s voćem curili i uništavali druge pošiljke, pa im je najlakše bilo zabraniti voće u svojim paketima.
Prema odredba iz Tiska, pošiljatelj je dužan kupiti njihov tipizirani paket koji košta 1.06 eura, i pred prodavačicom ga napuniti i zapakirati, tako da ona vidi koja se roba šalje i je li u skladu s pravilima.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slika: Čitatelj