Lovci i zaštitari prirode opet su se, po tko zna koji put, našli na suprotnim stranama. Ovaj put tema je crna liska i njezin lov. Naime, nedavno je udruga Biom na svojim mrežnim stranicama objavila da je olovna sačma koja se koristi u lovu na liske u dolini Neretve štetna za ljudsko zdravlje.
– Opsjednuti trovanjem i trovačima divljači, sudeći po medijskoj galami koju svako malo improviziraju čuvari prirode, čini se da je došlo vrijeme kada će se, naposljetku, “ugristi za jezik“, stati na noge i promisliti što to, oni, zapravo rade i hoće. Kuda vodi njihova stalna kampanja kontra svega što odiše lovom i lovstvom, te bezbroj pisanih napadaja na lovce, bez povoda i opravdanja – stoji u priopćenju Pučkog otvorenog učilišta Capreolus iz Splita koje školuje lovce, lovočuvare i ocjenjivače trofeja divljači, koristeći se teoretskim i praktičnim vježbanjem, predavanjima i nastavnim kabinetima i obukom u lovištu i streljani, javlja Slobodna Dalmacija.
Lovci su reagirali nakon informacija ekološke udruge Biom koja se oglasila oko lova na crnu lisku olovnom sačmom ističući koliko je olovo štetno za ljudsko zdravlje.
– Tradicionalni lovci s Neretve, zagriženi ljubitelji lova na crnu lisku, pitaju se na kojoj planeti prebivaju čuvari prirode koji nekidan, na svojim “zatrovanim“ stranicama – pišu o lovu atraktivne crne ptice Neretve s patronama napunjenim olovnom sačmom, sa sprdnjom, u članku naslovljenom “Liska na akciji – doznajte pravu cijenu mesa divljači“, ističe se u priopćenju.
Vijest da se crna ptica Neretve lovi olovnom sačmom, da bi se potom predugačko dale problematične analize “iz rukava“, da je ta ista olovna sačma, s dna Neretve, opasna za ljudsko zdravlje, što hoće reći Neretvane, stara je, štaviše, izlizana i zastarjela, koliko i sam lov u prekrasnoj blatiji veličanstvene Neretve, ističe se u priopćenju Pučkog otvorenog učilišta Capreolus.
Tko to na Neretvi lovi olovnom sačmom pernatu divljač, pa i liske!? Nitko! – rezolutni su lovci.
Državni lovni inspektori kažu da je sve manje takvog lova te da neretvanski lovci sve manje dolaze u napast da love olovom u patronama za pojasom. Što će im, vele, olovna sačma, kad mogu loviti lisku tvrdom, odnosno dopuštenom čeličnom sačmom!
Lovačka učilišta u Hrvatskoj educirali su lovce, pogotovu mlađu generaciju, o blagodatima njihova prirodnog močvarnog krajolika, gdje se okupljaju ptice preletnice, naglašavajući razloge zbog kojih je donesen embargo na lov – sve što leti -, a spada u divljač, zabranjenim olovom iz pušaka sačmarica.
Lovcima s Neretve to je jasno kao dan. Kome onda to nije još uvijek jasno, osim naravno čuvarima prirode, da se pernata divljač, u što spada i crna liska, lovi s čeličnom sačmom otkako je obuhvaćena konvencijama Europske unije. Svagdje, na svim močvarnim staništima pa tako i u dolini Neretve.
Za one koji ne znaju, ili, još gore, neće da znaju, Uredbom komisije zabranjena je uporaba olovne sačme u močvarnim područjima ili unutar 100 metara od njih.
Uvažavajući navedeno jasno je da prilikom lova pod ovim i ovakvim uvjetima odstrjel uporabom naboja s olovnom sačmom nije dopušten izvijestilo nas je – tumačeći dokumente Europske unije o zabrani lova olovnom sačmom na močvarnim područjima u Hrvatskoj, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
O “olovnoj kugi“ u lovu na liske uopće je bespredmetno razgovarati, a pogotovu pisati i javno iznositi neprovjerene podatke kao činjenice o nekakvom lovu olovnom sačmom. To se moglo dogoditi i događalo se u jednom drugom, ranijem vremenu, ali danas iz ovoga kuta gledanja i poimanja lovačke etike i kulture, doista bespredmetno je uopće razgovarati o trovanju olovnom sačmom.
Crna liska othranila je Neretvu, hranila je stoljećima ovdašnju čeljad, bez obzira na način i uvjete lova. Jednako kao što je srdela othranila i podigla generacije žitelja Komiže. Jednako tako kao što otočani ne mogu zamisliti božićne ili novogodišnje blagdane bez ukusnog jela spravljenog od škojarskog zeca…
Liska se sprema na blagdanskom stolu kao posno jelo, od daleke povijesti pa do danas pretvorila se u neretvanski bakalar ili riječnu ribu u lovačkoj gastronomiji u danima Badnjaka u dolini Neretve i južne Hercegovine.
Neretvanski svećenici, koji su živjeli s narodom i uz narod, stoljećima su gajili ovaj običaj: za Badnjak je na svečanom stolu trebala biti ukusno spremljena liska crnih nogu!
Lov lisaka posebnim vabkom, ćukalicom izrađenom od trstike, je sportski lov, njome se ulovi lisaka taman toliko koliko je potrebito obitelji. Povijest ovoga kraja pamti čuvenog lovca na liske Stipu Veraju Stipušu, koji je među prvima, davne 1900. godine, počeo loviti liske ćukanjem uz korištenje vabka ručne proizvodnje – stoji u priopćenju Pučkog otvorenog učilišta Capreolus.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slika: rogotin.hr