Crna liska koja se upravo konzumira u ove predblagdanske dane, naročito na Badnjak jer se liska u Neretvi i Hercegovini smatra posnom hranom zavadila je lovce i ekologe. Naime, ekološka udruga Biom objavila je kako nije dopušteno loviti lisku olovnom sačmom budući da je olovo koje zaostaje u mesu ptice iznimno neurotoksičan otrov. To je naljutilo ovdašnje lovce koji su tvrdili da se olovna sačma odavno ne koristi u lovu. javlja Slobodna Dalmacija.
-Netko iz nekih krugova kojima ne prijaju lovci, uporno pokušava podmetnuti etičkim lovcima grijeh kako i dalje, unatoč strogoj zabrani, love na Neretvi obožavane crne liske s nabojima punjenim olovnom sačmom. Čak i više: čuvari ptičjeg svijeta i zdravlja Neretvana uznastoje zagorčiti – taman užežin Božića- stoljetni običaj njihovih predaka, kojega su naslijedili i ljubomorno čuvaju – lova, priprave i blagovanja divljačine crnih nogu, objavilo je na svojim mrežnim stranicama Lovačko učilište „Capreolus“.
Kako drugačije objasniti – po stoti jubilarni put- jedno te isto klepetanje građanskih udruga, mrzitelja lova – koje iz naftalina izvlače bez životne tekstove, davno već viđene i objavljene, kada je posrijedi lov olovnom sačmom u dolini naše Neretve.
Što li je to, nego sprdnja s lovcima, ali i njihovo nerazumijevanje stanja, u trenutku kada je hrvatska država objavila propise koji strogo brane lov olovom!
I zašto sve to baš par dana prije velikog katoličkog blagdana…
Upravo ti i takvi čuvari prirode i zdravlja ljudi (bez licence!) ne poštuju drevni običaj, da su još davnih desetljeća Neretvani vjerovali kako su liske posno jelo i da su kao Božja stvorenja stvoreni da se njima prehrani katolički puk.
Mnogi zaboraviše, da Neretvom više ne lete liske, jer je čudesno vjerovanje u blatsko božanstvo pretvorilo zavodljivu pticu u – krilati bakalar!
I to upravo zahvaljujući brigom „čuvara“ prirode i zdravlja onih koji bi trebali biti „zatrovani“ olovnom sačmom.
Lovci nisu sveci, ali ne dozvoljavaju da im se stalno gura pod nos nečiji krivolov, pogotovu lovokradica,odnosno fantastične, neprovjerene priče o masovnom, pernatom ekocidu. Onda se sve te priče garniraju dijagnozama (o kojima bi se moglo pričati) kako su čudesne sitne baline, zapravo, živi otrov za čovječje zdravlje.
Jedno je, pak lov u današnjim uvjetima, na legalan, zakonit način, a drugo su znanstveni i ini drugi pokazatelji koji upućuju na štetnost olovne sačme i zdravlje ljudi kao posljedicu njenog nezakonitog korištenja u lovu, stoji među ostalim u reagiranju Lovačkog učilišta „Capreolus“, na izjave ekologa iz udruge Biom, koji su nedavno upozoravali na štetnost olovne sačme na ljudsko zdravlje.
Dakle, nije riječ o zdravstvenom, nego o etičkom, odnosno pravnom problemu: nitko ne može nikoga unaprijed osuđivati (bez vjerodostojnih dokaza) kako „špikuje“ olovom crne liske, dok u isto vrijeme pozitivni propisi jasno ukazuju – lov je dopušten jedino i isključivo tvrdom sačmom, dakle, sačmom koja nije škodljiva za ljudsko zdravlje!
Iz svega se može izvesti jedini zaključak: kako nema lova olovnom sačmom, tako nema daljeg trovanja, znači da je dokazivanje o štetnosti korištenja naboja s olovnom sačmom –postalo bespredmetno, stoji u reagiranju.
Javna ustanova za edukaciju kadrova u lovstvu, Lovačko učilište „Caprelous“, našlo se na meti čuvara prirode i zdravlja Neretvana, premda je na svojoj internet stranici prenijelo stav i mišljenje svojih polaznika, mladih lovaca koji su u proteklom vremenu ostvarili pravo na držanje i nošenje lovačkog oružja. A s njim i zakonito pravo uzgoja, zaštite,lova i korištenje divljači i njenih dijelova.
Čuvari prirode i zdravlja uzimaju sebi pravo tumačenja propisa i događaja vezanih uz njih, kako njima odgovara, nabacujući se blatom na sve i svašta, pa ina „Capreolus“. Zato im poručujemo: svi vi koji crpite hranu s europskog tanjura lovaca i lovkinja, napadajući ih nesuvislim i nedokumentiranim izjavama i člancima („Svake noći čuju se vabilice i pucnjevi olovnom sačmom “),pobrkali ste „lončiće“, stoji u reagiranju Lovačkog učilišta „Capreolus“.
Što se pak tiče „igre“ oko „imenovanog „ili „neimenovanog“ autora, na internet stranicama Lovačkog učilišta „Capreolus“, točno su navedeni profesori i stručni suradnici, kao i njihove aktivnosti dok, međutim, taj i takav popis s imenima nismo uspjeli uočiti na stranicama građanske udruge.
Uostalom, na koncu konca, zbog čega su se vrli čuvari prirode, životinjskog svijeta i ljudskog zdravlja građanske udruge BIOM uopće osjetili uznemirili. Pa njih, zaboga nitko nije ni spomenuo u reagiranju Lovačkog učilišta „Capreolus“.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija
Slika: rogotin.hr