Neven Vicić napisao je knjigu Kako je Melkior opet postao pitur. I drugi članci priče i objave, čija se promocija očekuje uskoro. Članci komentari i objave prikupljenje u ovoj knjizi nastale su tijekom nekoliko posljednjih godina i one zorno pokazuju Vicićev interes za neke događaje u našoj najnovijoj prošlosti, interes za aktualna događanja, a ponajviše za stanje u pločanskom i uopće hrvatskom rukometu kojim se on bavi cijeli život.
Potreba za pisanjem, kao i potreba da se progovori o nekim događajima i nekim ljudima koji su značajno utjecali na našu noviju povijest, a o kojima se malo zna, pa ponekad i ništa, kao i onima koji su još uvijek u fokusu zanimanja naše cjelokupne javnosti, a o njima se govori s jedne strane u potpuno pozitivnom svjetlu, dok se s druge strane u njima gleda posve negativne povijesne osobe, bili su glavni razlozi pisanja ove knjige koja je podijeljena na pet cjelina: Povijesni ogledi, Politika i društvo, O Drnišu, Nekoliko kratkih priča, O rukometu.
Neven Vicić rođen je u Šibeniku 6. veljače 1949. godine. Djetinjstvo je proveo u Drnišu u kojem je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega odlazi na studij u Zagreb.
Nakon svršetka vojnog roka u Varaždinu, skupa sa suprugom doseljava u Ploče u kojima živi i danas.
Svoj puni radni vijek proveo je u nekoliko trgovačkih društava, državnih i lokalnih tijela i ustanova. Za vrijeme Domovinskoga rata obnašao je dužnost predstojnika Ureda za obranu Ploča, a najviše godina radio je u Gradskoj upravi Grada Ploča. Početkom 2017. izabran je za predsjednika Matice umirovljenika Ploče u kojoj djeluje do početka 2020.
Odmah nakon doseljenja, zajedno s nekolicinom zaljubljenika osniva Rukometni klub „Dalmatinka“ u kojem je aktivan na razne načine do danas. U dva navrata bio je predsjednik kluba, a više godina obavljao je poslove tajnika i direktora. Jedno kraće vrijeme vodio je i seniorsku ekipu da bi se nakon toga posvetio radu s najmlađima s kojima je s kraćim periodima proveo preko trideset godina. Kao jedini još aktivni osnivač, izabran je za počasnog predsjednika.
Kako sam kaže, poticaj za pisanje dobio je pred skoro deset godina pročitavši u „Slobodnoj Dalmaciji“ članak u kojem autor, prema njegovu mišljenju, bezrazložno hvali Stipu Šuvara svrstavajući ga među preteče demokracije u Hrvatskoj.
Od tada je napisao više članaka, objava i komentara objavivši ih na nekoliko internetskih portala, facebooku Radio Drniša, a napose na Rogotin Portalu, a također je na ovom portalu komentirao i utakmice „Dalmatinke“.