„Zadovoljstvo, jer sve što radim, radim zbog toga, mirnoća, vjera, nikada nisam opsovala majku, a kamoli nešto više, čitanje i pisanje, jer mi širi horizonte“, neki su od najvažnijih savjeta dugoga života koje, odgovarajući na naše pitanje, nudi bistra, energična i vesela starica iz Komina. Mara Jugum se zove i, ako Bog da, na Malu Gospu napunit će 97 godina u životnom kalendaru. I to bez „pomagala“ poput lijekova, jer, osim manjih problema s tlakom, Mara ne pije nikakve lijekove.
Iako je završila samo pet razreda škole, a u četvrtom i petom uopće nije imala čitanku, Mara nepogrešivo recitira pjesme s različitim tematikama, bilo da su to religiozne pjesme, bilo one što je „ponijela“ iz škole poput vesele pjesme o vjeverici, ili, ako vas zanima Preradovićev Putnik. Nakon „Bože mili kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini…“, ova nevjerojatna Kominka najprije će nas upoznati s ljubavnom tragedijom u Podaci, davne 1939. godine kada je nesretni mladić ubio svoju djevojku pa sebe, a onda će se prepustiti malo podužem recitiranju jer pjesma, kako kaže, ima 3 500 riječi. I Mara zna svaku od njih!
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje – petak), a uskoro i HRT, donose priču o nevjerojatnoj starici iz Komina!
„Puno čitam i puno pišem, ne može mi doteć vrimena koliko mi toga dolazi na pamet. Nikada nisam umorna, ništa mi nije teško radujem se svakom danu koji mi Bog daje“, kaže Mara dok priprema torbu koju je sama plela, a plete i teluke, za Mariju Franičević u američkom Seatlleu. Marija je porijeklom iz Vela Luke, a nagradit će je jer je njenom sinu darovala smokava.
Mara sa suprugom i sinovima
Smokva je, inače, stablo koje su u znak raspoznavanja, kako nam priča Mara, Dalmatinci sadili ispred svojih kuća u dalekom i stranom kraju gdje su se uputili trbuhom za kruhom. Njen put započeo je kasnih 50-ih godina prošloga stoljeća kada je otputovala na drugi kraj svijeta, na sjeveroistok SAD-a, u mali gradić Aberdeen, u državi Washington. Tu se početkom prošloga stoljeća formirala prava mala kolonija ljudi iz gotovo svih mjesta doline Neretve, koji su napuštali domove pritisnuti neimaštinom i teškim životnim uvjetima.
S pokojnom majkom
Mara, rođena Šuman, djetinstvo je provela u Kominu, a sudbonosni trenutak dogodilo se 1956. godine kada se iz Aberdeena nakratko vratio Jure Jugum. On je radio u tamošnjim pilanama, a prije toga bavio se ribolovom. Sve se, kaže Mara, dogodilo jako brzo i vjenčali su se u Zagrebu. Jure se dan nakon vjenčanja vratio u Ameriku, a ona je ostala još punih osam mjeseci čekajući potrebne papire. To kao da je bio uvod u nevolje koje su ih zadesile na početku zajedničkoga života, jer je njen suprug uskoro ostao bez posla.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje – petak), a uskoro i HRT, donose priču o nevjerojatnoj starici iz Komina!
„U Aberdeen sam došla 1957. Bilo mi je jako teško, nikoga nisam poznavala i nisam znala engleski jezik. No, suprug i ja podizali smo se zajedničkim snagama. On je najprije pronašao posao na željeznici, a onda se zaposlio kao domar u školi. Izabran je između 120 kandidata, a među ostalim kriterijima, nadležno povjerenstvo je o njemu pitalo i naše susjede. Na tom je poslu proveo 17,5 godina. 1963. smo kupili auto. A naš život potpuno je bio ispunjen dolaskom na svijet Mire i Petra, naših dragih sinova koji i danas žive u Americi“, kaže Mara.
Nezaobilazna smokva ispred kuće u Americi
A u dalekom svijetu naš se narod držao zajedno. Tako su se Mara i Jure 1959. učlanili u Hrvatsku bratsku zajednicu, u kojoj su čuvali kulturu i tradiciju, te organizirali razne akcije. U rad zajednice uključili su i sinove, a danas su članovi i njeni unuci. Mara i danas prima list Zajedničar, koji je nekada izlazio jednom tjedno, a sada dva puta mjesečno i iz njega se dodatno informira o životu naših ljudi koji su ostali u Americi. Vremenom je za supružnike Jugum zov rodnoga kraja bio sve veći. Tijekom boravka u Americi razmjenjivali su pisma s rodbinom i prijateljima i znali su što se događa, ali ideja o povratku sazrijevala je iz dana u dan. „Falio mi je Komin i ovi ljudi. A i suprug mi je govorio- Ženo vratit ćemo se mi u stari kraj. Devet puta sam dolazila i vraćala se, a deseti put sam ostala. Muž je, na žalost, umro 1987. dok smo bili u dolini Neretve, dan prije povratka i pokopan je rodnim Desnama. Ja sam se vratila 2012.“, kaže Mara.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje – petak), a uskoro i HRT, donose priču o nevjerojatnoj starici iz Komina!
Marin pokojni suprug
Dvije Mare
„Dani mi brzo prolaze. Nisam mislila ovoliko živit. Često mislim na svoga supruga. Dan nakon Uskrsa bit će 38 godina da je otišao. Još uvijek imam dobro pamćenje, sjećam se mnogih naših ljudi u Americi, ali i u Kominu. Nekada je u Kominu bilo oko 150 Mara i Marija, a danas nas je samo devet. Zahvalna sam Bogu na svakom danu koji mi daje. Ujutro, nakon ustajanja, odmah molim Ružarje. Ustajem oko 9 sati, a na počinak odlazim oko 22 sati. Svaki dan mi je ispunjen“, zaključila je.