TRODNEVNI IZLET UDRUGE OBLIČEVAC PO PREMUŽIĆEVOJ STAZI NA VELEBITU – fotogalerija

TRODNEVNI IZLET UDRUGE OBLIČEVAC PO PREMUŽIĆEVOJ STAZI NA VELEBITU

Udruga Obličevac je za svoje članove organizirala tradicionalni godišnji izlet, ovoga puta na Velebit i Premužićevu stazu koju smo prepješačili u tri dana koncem svibnja i početkom lipnja 2025. godine

OKUPLJANJE (Dan 1, petak 30. svibnja):

Prvi dio članova udruge je pošao iz Zagreba direktno prema Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“ dok je drugi dio iz Ploča kombijem krenuo za Gospić gdje su stigli oko 9.00 sati. Sastanak grupe iz Ploča s Nedjeljkom, predstavnikom agencije Mountian and Forest travel, je bio ispred trgovačkog centra u Gospiću, gdje su pločani ostavili svoj kombi i zajedno s organizatorom krenuli za NP „Sjeverni Velebit“. Grupe iz Ploča i Zagreba su se konačno ujedinile oko 10.00 sati na ulazu u nacionalni park u Krasnom od  kuda smo u dva kombija krenuli prema Planinarskom domu Zavižan,  kamo smo došli za sat vremena. Tu smo obavili posljednje pripreme, presvukli se, obuli gojzerice, priredili ruksake i fotografirali se ispod PD Zavižan (dan 1 – slika 1), najvećeg paninarskog objekta na Velebitu i doma na najvišoj nadmorskoj visini u RH (1594 n/m). Zanimljivost je kako se ovaj dom ne nalazi na vrhu Veliki Zavižan (1677 n/m) već ispod vrha Vučjak (1644 n/m). Premda se nalazi na Vučjaku, planinari ga nazivaju domom na Zavižanu, jer Vučjak pripada zavižanskoj skupini vrhova Ostali vrhovi obuhvaćeni imenom Zavižanske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zavižansku kotlinu su Balinovac (1601 n/m), Zavižanska kosa (oko 1620 n/m), Žalovačko bilo (1630 n/m) i Pivčevac (1676 n/m). Dom je poznat i kao glavna visinska planinska meteorološka stanica (osnovana 1953. godine) u RH a pokraj zgrade su na ograđenom prostoru smješteni meteorološki instrumenti. Pred samom zgradom je mala terasa za sunčanje, odakle se pruža krasan vidik na more i Velebit dok je u neposrednoj blizini, udaljen 15 minuta pješačenja, Velebitski botanički vrt smješten na visini od oko 1500 n/m na dnu Modrić dolca. (A svi znamo od kuda Luka Modrić vuče korijene). Ovdje se na 30 hektara površine mogu naći ne samo autohtone biljke, nego i mnogi velebitski rariteti presađeni ovamo iz drugih dijelova Velebita.

 

Dan 1: PD ZAVIŽAN (1644 n/m) – PASTIRSKI STANOVI NA ALANU (1305 n/m) oko 16 km

Dolaskom na Zavižan počinje pješačka tura po Premužićevoj stazi (dan 1 – slika 2). No prije polaska članovi udruge su sve stvari, osim nužnih koje nosimo u manjim ruksacima, ostavili u kombijima koji će nas nas uvijek čekati na odredišnim točkama (Alan, Skorpovac i hostel Čelina). Osim gojzerica i višeslojne odjeće na sebi, nužne stvari u ruksaku uključuju laganu kabanicu, majice za presvlake, par litara vode u plastičnim bocama i pancetu s češnjakom jer organizirana prehrana nije predviđena do večere. Put je veoma lak i ugodan, jer nigdje nema jačeg uspona. Prvi dio Premužićeve staze se stalno kreće na visini od oko 1600 m. Orijentacija je veoma laka, pa čak i pri otežanoj vidljivosti, jer je zbog neprohodnosti okolnog terena gotovo nemoguće skrenuti sa staze. Staza je prvog dana konfiguracijski (manji usponi) i podlogom (krupno i sitno kamenje) malo zahtjevnija nego ona dugog dana pa ćemo je prelaziti nešto teže nego slijedećih dana.

Premužićeva staza vodi od PD Zavižan stalno prema jugu, prvo blagim usponom preko travnatog Vukušić katuna (katun = ljetno naselje za ispašu stoke) nastavlja kroz šumu. Međutim, nakon kojih pola sata prolazimo kroz sve krševitije područje i ulazimo među kamenite kukove nepravilnog grebena tako da šuma postaje sve rjeđa, a staza je sve češće usječena u kamen (dan 1 – slika 3). Na glatkoj stijeni Iijevo od staze uočavamo spomen-natpis koji glasi: “Planinarska staza Ante Premužića, građena 1930-33, PSH 1979” (dan 1 – slika 4) nakon čega se pred nama pojavljuje stjenovit vrh Gromovača (1675 n/m). Preko malog prijevoja (1620 n/m što je najviša točka na čitavoj Premužićevoj stazi) nastavlja se staza pod Pasarićev kuk koja je posljednjih 200 m do Rossijevog skloništa usječena u živu stijenu Iijevog boka kuka (dan 1 – slika 5), iznad velike kraške ponikve. Rossijevo sklonište (1580 n/m) koje se nalazi u sjevernom djelu Rožanskih kukova je naše prvo odmorište do kojeg smo stigli za otprilike 2,5 sata i gdje smo predahnuli uz pancetu i češnjak. Pred kućom skloništa je terasa s koje se pruža krasan vidik na more i otok Rab. Kuću je sagradilo HPD (otvorena je na Veliku Gospu 1929. godine) i nazvalo po svome članu i velebitskom istraživaču, botaničaru Ljudevitu Rossiju (1850-1932). (dan 1 – slika 6)

Tako okrijepljeni krenuli smo dalje Premužićevom stazom najprije kratkim usponom iz Jerković dolca, odakle počinje jedna od najljepših tura na cijelom Velebitu. Staza prolazi kroz nekad najneprohodniji dio Rožanskih kukova i omogućava lak pristup na pojedine od njih, a osim toga pruža vrlo lijepe vidike na more i Velebit. Iza jednog zavoja pruža se Iijevo od staze vidik na impozantnu okomitu troglavu stijenu Varnjaču (golema hridina okrunjena s tri kamenite glavice), iza koje se Iijevo nastavljaju Poljakov toranj, Novotnijev kuk i drugi bezimeni kukovi. Sljedeći sat hoda vodi preko valovitog pašnjaka sa slobodnim vidicima, čas na jednu, čas na drugu stranu. Prošavši kroz bukovu šumicu Dašćevac, staza prolazi istočnim obronkom Alančića (1611 n/m) približivši se vrhu na svega deset minuta. Tu smo odlučili napraviti kraću pauzu na livadi (dan 1 – slika 7) prije razdvajanja grupe na dva dijela. Jedan dio se otišao popeti na vrh dok je drugi produžio prema Alanu gdje ih je čekao zadatak pripreme večere u Pastirskim stanovima. Uspon na vrh Alančića laka je šetnja koju smo poduzeli zbog zanimljive flore i prekrasnog vidika na more i otoke (dan 1 – slika 8). Nakon što se prođe Alančić, staza ulazi u šumu i naglo se spušta u brojnim zavojima s visine od 1600 metara do prijevoja na Velikom Alanu (1379 n/m). Nakon prvog iscrpljujućeg dana putovanja i šesterosatne šetnje svi članovi udruge Obličevac su konačno stigli na odredište prvoga dana – Pastirske stanove na Alanu. Ovdje su nas već čekale naše stvari u kombijima.

VEČERA I SMJEŠTAJ U PASTIRSKIM STANOVIMA

Smjestili smo se u tradicionalnim planinarskim kućama – kolibama koje se zovu PASTIRSKI STANOVI (dan 1 – slika 9) gdje smo na veliko iznenađenje naših vodiča i organizatora iz agencije Željke i Nedjeljka odlučili sami prirediti večeru. Kažu nam da smo prva grupa, u njihovoj dugogodišnjoj karijeri vođenja tura po Velebitu, koja se sama odlučila prehraniti na Alanu. Naši glavni kuhari Neno i Jure su pripremili teleći paprikaš (dan 1 – slika 10) dok su ostali članovi udruge uživali u prekrasnom okolišu i zadivljujućim vidikovcima s Alana. Na večeri nam se pridružio i nendani gost u obliku, očito „pripitomljenog“, lisca/lisice.

Spavamo u Pastirskim stanovima što su zapravo tri kolibe sa solarnom električnom energijom (gdje imamo mogućnost napuniti mobitele), vodom kišnicom i pećima na drva ali bez mogućnosti tuširanja. S obzirom na broj ljudi (15 – 12 članova udruge i 3 člana agencije) koristili smo 2 kolibe, prvu kapaciteta 7 ležajeva i drugu s 10 ležajeva. Smještajni koncept je jednostavan, u prizemlju su 2 do 4 kreveta dok je na katu 5 ili 8 ležajeva. S obzirom da je konac svibnja uz neznatno grijanje peći na drva spavali smo gotovo otkriveni, stoga nije nužno sa sobom nositi vreću za spavanje. Za svaki slučaj na raspolaganju su dodatni jorgani i madraci.

 

Dan 2: PASTIRSKI STANOVI (1305 n/m) – ZASELAK SKORPOVAC (960 n/m) oko 20 km

Nakon kave i partije šaha kojeg su odigrali mlađi članovi udruge s vozačem Draganom (dan 2 – slika 11), krećemo na put za napušteni zaselak Skorpovac u kojem su živjeli sami Vrbani. Godine 1969. U kući broj 85 (vlasnik Mile Vrban) uredio je HPS planinarsko sktonište, ali ga je 1980. morao napustiti kad se iselio i posljednji mještanin. Iako je staza duža nego prvi dan, mnogo je lakša, tako da je planiramo savladati pri nešto većoj brzini hodanja.

Staza počinje 300 m iznad lugarnice gdje radimo zajedničku fotografiju grupe (dan 2 – slika 12) i nakon petnaestak minuta na prijevoju Vrata prelazimo preko hrpta na primorsku stranu gdje se pruža vidik na more i otok Rab. (dan 2 – slike 13 i 14). Potom se kao na filmskoj traci izmjenjuju ambijenti  od bukovog šumarka, preko livada i lijepo ograđene bukove šume do strmih livada ispod vrha Kozja vrata (1299 n/m). Iznad katuna Vrata opet se širi vidik na more, ovaj put na otok Pag. (dan 2 – slika 15). Prešavši manji prijevoj između Ograđenika (1604 n/m) i jednoga njegovog ogranka (oko 1315 n/m), postupno se spuštamo na 1000 metara nadmorske visine. Na jednoj livadi smo organizirali marendu „s nogu ili s panjeva“ (kozji sir, panceta, kukuruzni kruh, domaće kobasice) koja nam je nužno potrebna jer je večera zakazana tek za 19.00 sati. Dalje nastavljamo stalnim silaženjem gotovo sat vremena kroz šumu i konačno stižemo na izvor Korita, jedinu živu vodu na cijelom putu (dan 2 – slika 16). Ovaj izvor čiste i pitke vode se nalazi otprilike na pola puta današnje trase (ili 3,5 sata od Alana) tako da njemu možemo napuniti svoje boce. Neposredno iza izvora slijedi Radlovac (960 n/m) prostrano kraško polje prošarano livadama i šumarcima koje je dugačko gotovo dva kilometra. Tu se nekoć ljeti odvijao stočarski život na što  podsjećaju ruševni ostaci. Sačuvano je tek nekoliko pastirskih kuća, cisterna s vodom i kapela svetog Roka. (dan 2 – slika 17).

Međutim, Premužićeva staza obilazi Radlovac, postupno silazeći punih 45 minuta. Povrh sredine Radlovca siječe jednu poprečnu stazu a zatim, obilazeci Radlovačko brdo (1251 n/m) i Ljuljačku (1279 n/m), za oko pola sata stižemo kroz ljuti krš do dolca Splovine (dan 2 – slika 18). Sada staza napušta primorsku padinu Velebita i kroz rijetku bukovu šumu nastavlja pola sata istočnim obronkom Litavačke kose blagim silazom prema napuštenom selu Vrbanskoj dulibi (dan 2 – slika 19). Sat vremena kasnije staza se iz šume spušta u naše odredište – napušteni zaselak Skorpovac. Cijeli današnji put od Alana do Skorpovca smo prešli za oko 7 sati pješačenja ali i odmaranja. Na odredištu nas već čekaju kombiji s vozačima i našim stvarima, koje smo u njima ostavili, ali i dva prekrasna crna konja vranca (dan 2 – slika 20).  Dragan i Nedjeljko nas zatim voze za hostel Čelina iz razloga što na Skorpovcu nema mogućnosti da veća grupa prespava. Hostel Čelina ima dvadesetak kreveta u par soba u kojima spavamo ali što je najvažnije prvi put u dva dana imamo mogućnost da se istuširamo. U bungalovu hostela nam je priređen dobar roštilj nakon čega je većina otišla na zasluženi i prijeko potrebni noćni odmor. Međutim dio ekipe je još uvijek imao snage pogledati finalnu utakmicu Lige prvaka  koja je završila s omjerom koji ne bi trebao biti rezultat finala Lige prvaka (na našu veliku žalost isti dan je naš Jadran čak u negativnom smislu „nadmašio“ taj rezultat u jednoj od svojih najboljih sezona).

 

Dan 3, nedjelja 1. lipnja: SKORPOVAC (960 n/m) – BAŠKE OŠTARIJE (927 n/m) oko 14 km

Nakon prve jutarnje kave (dan 3 – slika 21) i doručka u hostelu Čelina vozači nas u kombijima vraćaju na jučerašnje završno a danas početno mjesto, odnosno zaselak i planinarsko sklonište Skorpovac, od kuda polazimo u najkraću i najlakšu dionicu našeg trodnevnog puta do Baških Oštarija.

Odmah iza Skorpovca kod raspela (dan 3 – slika 22) istočno uzbrdo pored ograde odvaja se od Premužićeve staze markacija na Budakovo brdo. Sljedeći sat hoda nastavljamo ravno, jos uvijek unutarnjom stranom planine, odijeljeni od mora nizom vrhova (dan 3 – slika 23). Tako s desne strane ostavljamo Razvršje (1124 n/m), travnati Sinokos i kameniti kuk Velinac (961 n/m) poznat po značajnom endemu hrvatske flore – hrvatskoj sibireji (dan 3 – slika 24).  Zatim neprimjetno prelazimo na zapadni obronak Ćopina vrha (1186 n/m), s kojeg se opet otvara vidik na more i Pag (dan 3 – slika 25). Nakon toga dolazimo na padinu Visibabe (1160 n/m) kroz nisku ali bujnu vegetaciju koja se tu, na nekad pustom kamenjaru, razvila zahvaljujući zakonskoj zabrani kozarenja. Potom pola sata blago silazimo pored Kapljuva, pukotine istočno u stijeni iz koje se cijele godine cijedi voda, do Dabarske kose gdje se staza križa s uzdužnom velebitskom cestom. To je prijevoj visok oko 900 m koji dijeli Dumboku od Ravnog Dabra i pruža krasan vidik na obje doline. U Ravnom Dabru vidi se velika zgrada s novim krovom, nekadašnja škola, danas planinarski dom. (dan 3 – slika 26).  Presavši cestu Karlobag – Štirovača, staza nastavlja južnom padinom Butinovače (1128 n/m). Ovdje završava turistička staza i nastavlja se šumski kolni put koji silazi prema napuštenom zaselku Stupačinovu, gdje su nekoć živjeli Prpići i Baburići. Putem se pruža lijep vidik istočno na tornjeve Dabarskih kukova Kizu (1274 n/m). Do Stupačinova stižemo među ogradama od suhozida gdje se odmaramo i fotografiramo na kraju šumarka (dan 3 – slika 27).  Prošavši kroz selo stižemo na cestu Kalanjeva ruja – Oštarije na mjestu gdje je ispod ceste ozidano snažno vrelo Petrovac. Cestom desno do Oštarija ima još 2,5 km kroz šumu i prekrasne predjele kamenih greda i kukova kao na početku Premužićeve staze (dan 3 – slika 28). Na asfaltnu cestu Gospić – Karlobag stiže se kod napuštene oštarijske škole i našeg konačnog odredišta. Moram naglasiti da se tijekom trodnevnog pješačenja i preko 50 prijeđenih kilometara po izazovnim stazama nije dogodila nikakva, pa ni manja ozlijeda,  tako da su svi članovi udruge živi, zdravi i veseli stigli na konačni cilj svog puta (dan 3 – slika 29).

Nakon četiri i po sata pješačenja i dolaska u Baške Oštarije sjedamo u kombije i odlazimo na janjetinu „s ražnja“ i teletinu „ispod peke“ u restoran Malo Misto pored Gospića koje smo dogovorili uz malu pomoć našeg člana i uvaženog hrvatskog kipara Petra Dolića, podrijetlom iz ovih krajeva. (dan 3 – slika 30). Tijekom ručka sažimamo utiske, razgovaramo o tome gdje će udruga Obličevac slijedeće godine na izlet. Nakon ručka napuštamo Gospić, jedna grupa za Ploče a druga za Zagreb koja zbog gužve na auto cesti u smjeru sjevera, stiže u isto vrijeme kao i prva grupa u Ploče.

Članovi udruge Obličevac – sudionici izleta:

• Nikolac Neven
• Bustruc Boro
• Mateljak Karlo
• Mateljak Željko
• Jovica Jure
• Jovica Niko
• Marki Antun
• Dolić Petar
• Erak Grgur
• Erak Norman
• Erak Anton
• Erak Miško

Miško Erak, autor knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“, dobitnik Osobne nagrade Grada Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac

 

FOTOGRAFIJE DAN 1:

 

 

1. zajednička snimka grupe sa zastavom ispod PD Zavižan
2. zajednička snimka grupe na početku Premužićeve staze
3. šetnja po kamenitim kukovima nepravilnog grebena
4. spomen-natpis na putu „Planinarska staza Ante Premužića (građena 1930-1933.)“
5. spuštanje „jedan po jedan“ po stazi usječenoj u živoj stijeni
6. Rossijevo sklonište se nalazi otprilike na pola puta trase prvog dana
7. odmor na livadi prije uspona na vrh Alančić
8. pogled na more i otoke s vidikovca vrha Alančića (1611 n/m)
9. tradicionalne planinarske kuće – kolibe Pastirski stanovi
10. Neno i Jure u kužini Pastirskih stanova priređuju teleći paprikaš

FOTOGRAFIJE DAN 2:

11. partija šaha mlađih članova udruge na Pastirskim stanovima
12. zajednička snimka grupe na početku drugog dana ispred spomenika NOB-a
13. pogled prema Lici i stočarskom katunu s prijevoja Vrata
14. pogled na drugu stranu i more (otok Rab u prvom planu) s prijevoja Vrata
15. pogled na otoke i Jadransko more
16. odmor na vrelu Korita, jedinoj „živoj vodi“ na čitavoj trasi Premužićeve staze
17. prekrsani vidici nas prate tijekom cijelog puta drugog dana (lijepa li si….)
18. pogled na prostrano i 2 km dugačko kraško polje Radlovac prošarano livadama
19. kraći odmor već izmorene ekipe u šumi blizu Vrbanske dulibe
20. dolazak u napušteni zaselak Skorpovac gdje nas ipak dočekuju 2 konja vrana

FOTOGRAFIJE DAN 3:

21. prva jutarnja kava u hostelu Čeline
22. zajednička snimka grupe na početku trećeg dana ispred raspela kod Skorpovca
23. planinarsko odmorište iznad Skorpovca
24. ovo nije hrvatska sibireja ali je ilirska perunika (iris illyrica) koje je Velebit prebogat
25. otok Pag je naš stalni pratitelj tijekom sva tri dana pješačenja Premužićevom stazom
26. u šumi odmah iza planinarskog odmorišta kod Ravnog Dabra
27. na kraju šumarka napuštenog zaselka Stupačinovo
28. kamene grede i kukovi blizu Baških Oštarija, baš kao na početku Premužićeve staze
29. fotografija grupe i organizatora na samom kraju trodnevnog puta u Baškim Oštarijama
30. …i konačno janjetina s ražnja i teletina ispod peke u okolini Gospića