U nepune četiri godine, od rujna 2021. do danas, kapetan duge plovidbe iz Ploča Paval Botica predvodio je spašavanje nekoliko tisuća izbjeglica u Mediteranu, koji su, gonjeni očajem, pokušali s libijskih obala doći do Europe. On predvodi posadu broda SEA-EYE 4, koji u potrazi za nesretnim izbjeglicama redovito isplovljava iz baze Burriana, riječ je o maloj španjolskoj luci udaljenoj 50 milja od Valencije. Brod plovi pod njemačkom zastavom, u vlasništvu je tvrtke SEA-EYE sa sjedištem u Regensburgu, blizu Munchena, a posadu čine 23 člana, 11 profesionalaca i 12 volontera. Volonteri su liječnici, psiholozi, medicinske sestre, kuhari, prevoditelji, fotoreporteri, novinari i drugi ljudi različitih zanimanja, koji imaju svoje redovite poslove, ali za vrijeme godišnjih odmora stavljaju se na raspolaganje za ovakve akcije. Upravo novinarski djelatnici slikama i pisanim sadržajem svakodnevno izvještavaju svjetsku javnost o dramatičnim spašavanjima na moru, kako bi kod pravnih osoba i ljudi dobre volje osigurali dovoljan broj donacija za daljnji rad, jer se cijeli ovaj projekt temelji isključivo na donacijama. Misija traje oko šest tjedana, a na brodu postoji čak i kirurška sala, u slučaju potrebe.
Paval Botica do sada je predvodio 18 misija. Avionom doleti do Valencije, odakle ga agent prebaci na brod. Luku iskrcaja odredi im Glavni koordinacijski centar za spašavanje na moru smješten, za ovo područje, u Rimu. Isplovljavaju otprilike 40 milja sjeverno od obale Libije, gdje patroliraju u potrazi za izbjeglicama koji u Libiju dolaze iz cijele Afrike. Obično budu u gumenjacima ili drvenim čamcima, često prenatrpanima i mnogi od tih nesretnika se utope. Pretpostavlja se da ih godišnje strada oko tri tisuće, a među njima je veliki broj žena i djece.
Inspirativnu priču o kapetanu duge plovidbe iz Ploča Pavlu Botici donosi Portal Rogotin i novi broj Dubrovačkog vjesnika!
Kapetan iz Ploča već je u prvoj misiji napravio veliki podvig spasivši preko 800 migranata, što je jedan od najvećih brojeva spašenih ljudi otkada se organiziraju akcije spašavanja. Bilo je to polovicom listopada 2021., 20 milja istočno od Tripolija i 17 milja prema sjeveru, izvan libijskih teritorijalnih voda. S broda je primijećeno sedam manjih brodova različitih tipova poput gumenjaka, plastičnih gumenjaka i drvenih brodova s vanbrodskim motorima prepunih ljudi, koji su s libijske obale krenuli u pravcu Sicilije s nadom da će tamo doploviti ili će ih primijetiti neki od brodova koji krstare tim područjem. Očajnici s tih plovila često šalje signale za spašavanje, ne bi li bili primijećeni, a na brodu nekoliko ljudi neprekidno dalekozorom nadgledaju horizont.
Nakon što su se približili na oko milju udaljenosti, s broda SEA-EYE 4 upućena su dva gumenjaka prema manjim plovilima čime je započela akcija spašavanja. Svaki gumenjak može prevoziti deset ljudi, a uvijek je u pogonu samo jedan dok posada drugoga za to vrijeme smiruje situaciju, jer su ljudi očajni, nervozni, premoreni i izgladnjeli, pa u takvim trenucima prijeti opasnost od panike ili pokušaja tih nesretnika da se plivajući pokušaju domoći broda, kojega, nakon prethodno preživljene agonije, doživljavaju kao spas. Situacija je bila dodatno otežana zbog velikog broja ljudi u gumenjacima i drvenim brodovima. Naime, brod za spašavanje dugačak je 54 metara, širok 11,5 metara, ima 1053 BRT i može primiti 350 ljudi, a njih je bilo, kako se ispostavilo nakon završetka akcije, preko 800. U takvim okolnostima mnoge stvari mogle su krenuti po zlu, no za kapetana iz Ploča dileme nije bilo, odlučio je spasiti sve ljude. Na kraju je brod bio pretrpan silnim mnoštvom, među kojima su bile i dvije trudnice u osmom mjesecu trudnoće, četrdesetak djece i veliki broj maloljetnika.
Inspirativnu priču o kapetanu duge plovidbe iz Ploča Pavlu Botici donosi Portal Rogotin i novi broj Dubrovačkog vjesnika!
„Nevjerojatan je osjećaj kada čovjek vidi takve prizore. Ne možete ostati ravnodušni. S jedne strane osjećao sam jaku emocionalnu bol vidjevši toliki broj očajnika u potrazi za boljim životom, a s druge strane osjećao sam se ponosan i sretan što smo uspjeli spasiti tolike ljude. Nikada prije nisam doživio nešto slično iako sam na moru proveo punih 26 godina. Presretan sam što smo te ljude doveli u sigurnu luku, a sve što će se događati kasnije izvan je naše moći“, rekao je kapetan Botica, kojemu ovaj posao, za razliku od kontejnerskih brodova na kojima je prije plovio, omogućuje da više vremena provodi na kopnu sa svojim najbližima.
Nakon ukrcaja na brod najprije se obavlja provjera sigurnosti. Ljudi predaju sve predmete koji se stavljaju u kesicu označenu brojem. Isti broj nalazi se na narukvici što im se stavlja na ruku. Slijedeći korak je brzi antigenski test. Onda se podijele vreće za spavanje, deke i madraci, kojima su, u ovom slučaju, bile pretrpane palube broda. Hrana koju pripreme dvojica kuhara dijeli se dva puta dnevno, obično je riječ o riži, a osigurane su i velike količine voća i povrća.
Ovaj posao jako je zahtijevan i nemoguće je ostati ravnodušan na teške ljudske tragedije. Paval Botica doživio je brojne potresne događaje. Jednom prilikom naišli su na drveni brod s preko 70 ljudi. U brod se izlilo gorivo i pomiješalo s morem koje u ulazilo u to trošno plovilo. Ljudi su mješavinu goriva i mora rukama pokušavali izbaciti iz broda. Udišuću plinove četvero ljudi smrtno je stradalo, među njima i 14-godišnja djevojčica koja je umrla na operacijskom stolu od oštećenja pluća. Njenoj trudnoj majci danima su davali injekcije za smirenje, dok nisu uplovili u sigurnu luku. Ovakvi i slični događaji nerijetko ostave trag i na samu posadu, pojedini članovi posade dobili su traume i imaju probleme kada se vrate kući.
„To su izuzetno teški trenuci, ali tada moram razmišljati kako smo spasili 70 ljudi, jer da ih nismo pronašli svi bi stradali. Ja se, kao profesionalni pomorac, nikada ne bih usudio gumenjakom krenuti iz Libije u Europu. Ti ljudi nisu ni svjesni u što se upuštaju, ali pokreće ih volja za boljim životom. S nekima od njih sam pričao. Oni samo žele da ih nitko ne maltretira, da pronađu nekakav posao od kojeg mogu živjeti i da imaju ljudska prava“, kaže kapetan Botica i naglašava da su migrantski valovi iz Afrike toliko veliki da oni „pokriju“ gotovo zanemariv broj ljudi koji se upuštaju u ove smrtonosne avanture.
Inspirativnu priču o kapetanu duge plovidbe iz Ploča Pavlu Botici donosi Portal Rogotin i novi broj Dubrovačkog vjesnika!
Ohrabruje činjenica da se pojavljuje sve više brodova i sve više organizacija za spašavanje, prvenstveno iz Njemačke, Španjolske, Italije i Grčke. Pločanski kapetan Paval Botica ovaj posao namjerava raditi do mirovine. Nije, kaže, više tako mlad da može provesti 7-8 mjeseci godišnje na kontejnerskim brodovima, a i Mediteran je relativno blizu. Istina, plaća je nešto manja, ali zadovoljstvo kada se spase ljudi ničim se ne može platiti.
Posao je počeo „peći“ u Mediteranskoj plovidbi s Korčule, nakon što je u rodnim Pločama završio osnovnu i srednju škole, te u Splitu Višu pomorsku, pa Pomorski fakultet. Nakon Mediteranske plovidbe, gdje se zadržao oko tri i pol godine, plovio je na kontejnerskim brodovima pod njemačkom zastavom. Za to vrijeme nostrificirao je diplomu u Njemačkoj, pa sada posjeduje njemačku kapetansku licencu. Osim hrvatskog, govori njemački i engleski jezik. Nakon Njemačke, plovio je na kontejnerskim brodovima pod francuskom zastavom, do korone.
Tada je sve stalo, ali to je bila prilika da se preispita o budućnosti. Prijatelj s fakulteta rekao mu je za SEA-EYE. Da hitno traže kapetana. „Probaj, vidi i odluči“, poručio mu je. „Upravo to sam napravio. I nikad se nisam pokajao!“, zaključio je Botica.