Prije nego što su niknule prve stambene zgrade i asfaltirane ulice, život radnika Luke Ploče odvijao se u skromnim uvjetima, u barakama koje su služile kao privremeni domovi. Barake su bile prve nastambe radnika angažiranih na izgradnji i razvoju Luke, a s vremenom su postale temeljem jednog novog urbanog naselja. Idealna prigoda da se, povodom osam desetljeća rada Luke Ploče, prisjetimo tih vremena.
Barake su nosile imena prema njihovoj namjeni ili prema regijama iz kojih su dolazili radnici: baraka izgradnje, splitska, hercegovačka, velika, mala, ribarnica, piljarnica… U njima su obitavale brojne obitelji, često u vrlo skučenim prostorima, bez osnovne infrastrukture. U jednoj prostoriji spavalo je i po nekoliko članova obitelji, a obitelji su se družile u zajedničkim dvorištima. Djeca su se igrala u prašini dok su odrasli ručno prenosili materijale drvenim “tragačima” i malim vagonima, gradeći tako Luku i grad.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o lučkim barakama.
Tada još nije bilo električne energije, vodovoda i kanalizacije. Stanovnici baraka su su se snalazili na razne načine kako bi se ugrijali ili imali svjetlo. Ipak, upravo su u tim barakama nastajale prve zajednice, razvijala se solidarnost, a radnici su stvarali novu sredinu. Njihovo glavno okupljalište bila je gostionica Obala u vlasništvu Ante Petričevića, gdje se nakon teškog rada opuštalo uz briškulu, trešetu ili šijavicu, dok se na bućalištu igralo s istim žarom kao što se radilo.
Prema informacijama iz 1949. godine, u Pločama je bilo čak 55 baraka, a broj stanovnika brzo je rastao s dolaskom radne snage iz svih dijelova bivše države. Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća dolazi do infrastrukturnog pomaka, dovršava se dalekovod i vodovod, počinje gradnja prvih lučkih objekata, a Prišnica, Milosavac i naselje pored brda Zminjac počinju poprimati obrise stalnog naselja. Ipak, barake ostaju osnovni oblik stanovanja još niz godina. Dana 15. svibnja 1951. u Pločama održan je sastanak Komisije koju su činili predstavnici Urbanističkog zavoda za Dalmaciju, Ministarstva pomorstva FNRJ, luka južnog Jadrana, Zavoda za planiranje „Obala” Split, Kotarskog narodnog odbora Metković, Mjesnog narodnog odbora Kardeljevo, Željezničke stanice Kardeljevo te Jugoslavenske mornarice. Komisija je potvrdila izgradnju putničke obale, odlučeno je da se u sjeverozapadnom dijelu Luke napravi mandrač za športske i ribarsko-športske lađe, a površina između brda Zminjac i lučke stanice trebala se namijeniti izgradnji lučko-administrativnih objekata, a raspravljalo se i o izgradnji stanova za radnike.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća poslovanje Luke je išlo vrlo dobro, pa su podignute su plaće i društveni standard radnika, zaposlenicima su osigurani stanovi, izgrađena je lučka ambulanta, a za zaposlenike je bio besplatan prijevoz. Uz to, izgrađen je novi restoran društvene prehrane u kojem se moglo pripremiti tisuću obroka dnevno. Samo za stanogradnju Luka je u razdoblju od 1970. do 1985. uložila 510 milijuna dinara, što je omogućilo brojnim radnicima stanove, s pravom otkupa kasnije. Ipak, sjećanja na barake i tadašnji način života ostaju snažno urezana u kolektivno pamćenje generacija koje su stvarale temelje modernih Ploča.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o lučkim barakama.
U barakama su se rađali prvi stanovnici grada, odrastala djeca, stvarala prijateljstva i životni putevi. Skromni domovi postali su kolijevka jedne zajednice koja je, unatoč teškim uvjetima, živjela s osjećajem pripadnosti, zajedništva i stvaranja Luke Ploče.