Ljubinje, Cavtat i Dubrovnik bile su samo usputne stanice u njegovome životnom kalendaru. U Ploče je došao da ostane. I ostavi trag. Tihomir Mrđenović bio je „mozak“ pločanske luke, koja upravo obilježava 80 godina rada. Zadnjih 12 godina radnoga staža u pločanskoj tvrtki bio je šef „Pripreme rada“, to je bio centar gdje su se sakupljali svi podaci o brodovima u dolasku i odlasku, o vrsti tereta, špediterima, normama ukrcaja i iskrcaja, fakturiranja, služenje s lučkim tarifama, uzancama.. „Sve to bilo je koncentrirano, tako da su radnici pri dolasku bili spremni za redovito obavljanje svojih dužnosti. Tada nije bilo digitalije i sličnih modernih pomagala kao danas, pisalo se ručno i kopiralo, koristile su se motorole, slušali smo jedni druge. E, da su nam bila na raspolaganju današnja sredstva“, kaže Tihomir, koji je stariji od luke, 91 mu je! Koliko je poznato, još je živo samo sedam bivših radnika Luke Ploče koji imaju 90 i više godina.
No, godine nisu ostavile trag na njegovoj memoriji, bezbroj je detalja koji su mu obilježili radni vijek, ali on želi istaknuti nekoliko bitnih za samu luku.
I danas se dobro sjeća kada je završena Obala 5 gdje su se skladištili ugalj, antracit, željezna ruda i drugi tereti s kojima se „radilo“. A prvi brod koji je pristao uz Obalu 5 bio je njemački brod Vulkan. To je, po njegovome mišljenu, bio jedan od važnijih događaja.
„Teško nam je bilo lomiti šine po obali i dokovima i stavljati normalni kolosijek. Bilo je vrlo zahtjevno, taj posao tražio je veliku žrtvu, koristili smo traktore i prikolice. Ali, i to smo nadišli. A nadišli smo i situacije sa starim brodovima tipa liberty i freedom koji su imali vlastite dizalice velikih kapaciteta, sa velikim grajferima za rasute terete sa limitatorima, sa kontejnerskim dizalicama. To su za mene bili izuzetno važni trenuci“, prisjeća se Tihomir.
Ovaj vitalni umirovljenik završio je Višu pomorsku školu u Dubrovniku, diplomirao je 20. travnja 1965. Prije zaposlenja u Luci Ploče, radio je u Dubrovniku, u „export – import poduzeću“Minčeta. U pločanskoj luci radio je od 1. lipnja 1965. do 31. siječnja 1992. godine.
Do 1970. radio je u operativnom sektoru i to kao brodski disponent, zatim kao glavni disponent, rukovoditelj pogona generalnog tereta, šef operativno – tehničke pripreme rada, šef pretovara i direktor operativnog sektora sve do kolovoza 1970. kada je prešao na rad za otvaranje slobodne carinske zone u luci Ploče.
Od 16. rujna 1970. bio je šef slobodne carinske zone, od početka studenoga 1979. radio je kao voditelj Odjela za odnose s brodovima, a od početka listopada 1981. kao rukovoditelj poslovne jedinice „Priprema rada“. Tijekom više od dva i pol desetljeća bio je dio svih ključnih operativnih procesa u Luci, a kao organizator smjena i rada za tisuće ljudi, dobro je znao što znači odgovornost.
„Danas me prođe sjeta kada vidim luku. Sadašnji promet ne zadovoljava i generacija koja vodi luku treba pronaći neke druge kanale, djelatnosti i izlaz iz ove situacije. To prepuštam njima, da vide što se može napraviti u ovom globalnom svijetu“, poručio je, te dodao:
„Čestitam današnji dan svim generacijama radnika luke koji su kroz ovih osam desetljeća sudjelovali u njenome rastu i razvoju i odajem počast onima koji su umrli. Posebno zahvaljujem braniteljima Luke Ploče, čiji je spomenik ispred Upravne zgrade, kao i svim drugim braniteljima i odajem im pijetet. Luka mi je ostavila trajan pečat jednoga dobrog kolektiva, dobra je bila klima između grada i luke, jer luka je stvorila grad koji ovdje stoji i stajat će“, zaključio je.