Brdom otpada koje se godinama gomila u Luci Ploče i zadaje glavobolje lokalnom stanovništvu konačno se pozabavila država i njezine institucije. Ponukana akcijama koje poduzima poznati ratni reporter Zoran Marinović, kao i pričom koju je objavila Slobodna Dalmacija, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušica Radojčić (Možemo!) zatražila je očitovanje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje vodi Pločanka Marija Vučković (HDZ), kao i Državnog inspektorata.
Oni su, kako se može iščitati iz odgovora, proveli odvojene nadzore, a iz njih su se dobila možda dva najvažnija odgovora – čiji je otpad, kao i pod kojom formom se on “uvozi radi izvoza”, a što u svom prethodnom očitovanju nisu na naš upit precizirali odgovorni iz Luke Ploče, javlja Slobodna Dalmacija
Dva nadzora
– Posjednik otpadnog željeza je tvrtka CE-ZA-R d.o.o., a isto se iz Bosne i Hercegovine u luku Ploče doprema uz posredovanje tvrtke CIOS cargo d.o.o. željezničkim vagonima i kamionima. Nadzorom je utvrđeno da se prekogranični promet otpada odvija putem špediterske tvrtke u skladu sa Zakonom o gospodarenju otpadom i podzakonskim aktima, a certifikatima odnosno izjavama posjednik otpada potvrđuje da otpadno željezo ne sadrži tragove opasnog otpada, eksploziva i azbesta, niti da je zabilježana radiokativnost istog – navode tako iz Inspektorata, uz potpis glavnog inspektora Andrije Mikulića. Inače, CE-ZA-R d.o.o. je dio Cios grupe u vlasništvu Petra Pripuza.
Na licu mjesta njegovi su ljudi na 10 tisuća kvadrata zatekli, kako je sami kvalificiraju, hrpu dužine oko 350 i širine između 25 do 35 metara, udaljenu oko 18 metara od obale mora. Baš kada su tamo došli inspektori, a bilo je to 18. srpnja, počelo je prekrivanje nagomilanog otpada mrežom sa sjeverne strane, čime se, pojašnjavaju, nastoji umanjiti eventualno širenje prašine s te hrpe. Svojim očima i osjetilima, također kažu, nisu uočili širenje prašine, neugodnih mirisa ni onečišćenje betonske podloge, koju, usput rečeno, peru djelatnici Luke.
Što se, pak, dozvola za cijeli posao tiče, tu su stvari malo kompliciranije. Ministarstvo okoliša tražilo je od Ministarstva mora i prometa da sve ispita, a potonje je utvrdilo kako na dotičnoj lokaciji postoji jedina valjana dozvola za gospodarenje otpadom, i to ona koju je trgovačkom društvu “Jadransirovina” d.o.o. dodijelila Dubrovačko-neretvanska županija. Ne preciziraju, ili nisu ispitivali, je li spomenuta tvrtka uključena u posao, ali zato otkrivaju čime bi sve zakonski trebalo biti pokriveno.
– Lokacija na kojoj se otpad privremeno nalazi nije registrirana kao skladište otpada, već se isto koristi kao pretovarna točka u okviru pomorskog prometa, a tijekom 2024. godine dodatno je infrastrukturno opremljena za prihvat otpadnih voda – uključujući kolektor i separator – uz izdavanje važeće vodopravne dozvole – pojašnjava u svom odgovoru državna tajnica u Ministarstvu okoliša Anja Bagarić.
Kazna od 40 tisuća eura
Kada smo već kod otpadnih voda i standarda, ovi navodi baš se i ne poklapaju s onim što u svom odgovoru saborskom Odboru za okoliš navodi Inspektorat, jer su njihovi inspektori u nadzoru koji su proveli utvrdili da je Luka Ploče u 2024. i 2025. godini ispuštala otpadne vode iz individualnog sustava u vodno tijelo prijelazne vode Neretva iznad graničnih vrijednosti, te da u ovoj godini nije ispitala sustav otpadne vode kako je to propisano vodopravnom dozvolom. Osim toga, utvrdili su da dio građevine za odvodnju otpadnih voda nije podvrgnut kontroli ispravnosti na svojstvo vodonepropusnosti.
Inspektori su tom prilikom donijeli rješenje što Luka treba napraviti kako bi uskladila granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u otpadnoj vodi, a zbog svega napisana im je i kazna od 40.302 eura.
Očita razilaženja državnih tijela kad je u pitanju otpad u Pločama nisu promaknula predsjednici Odbora za okoliš Dušici Radojčić. Ona je prije nekoliko dana i od Ministarstva i od Inspektorata zatražila da ispitaju kakva je uloga tvrtke “Jadransirovina”, što stoji u ugovoru koji su u prosincu lani potpisali Luka i “Cios”, kao i koliko je još aktualno rješenje o procjeni utjecaja na okoliš izdano Luci 2006. godine, prilikom gradnje terminala za rasute terete, kojim je zahvat proglašen prihvatljivim za okoliš uz primjenu zakonom propisanih i ovim rješenjem utvrđenih mjera zaštite okoliša.
– Skladištenje ovako velike količine starog (otpadnog) željeza u rasutom stanju na otvorenom prostoru terminala luke, a koja se na toj lokaciji vremenom samo povećavala, neminovno nameće pitanje koja je razlika između ovakve pretovarne točke u okviru pomorskog prometa i skladištenja otpada za koje je potrebno podnijeti zahtjev za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.
Ujedno dugotrajno stajanje velikih količina nesortiranog otpadnog željeza na otvorenom prostoru dovodi u pitanje u kojoj su mjeri Rješenje o procjeni utjecaja na okoliš iz 2006. godine te njime utvrđene mjere zaštite okoliša dostatni da se osigura da ovaj otpad ne ugrozi okoliš i zdravlje ljudi.
Pitanje koje se dodatno nameće jest kako se osigurava i nadzire da ova hrpa nesortiranog otpadnog željeza dužine oko 350 metara i širine 25 do 35 metara (visina nije navedena, ali se iz priloženih fotografija da naslutiti da se radi o više od pet-šest metara) ne sadržava opasni otpad poput kemikalija iz uređaja, masti, ulja i slično – upozorila je Radojčić oba državna tijela.
Slučaj pred Saborom
I u telefonskom razgovoru inzistirala je da su po zakonu nositelji zahvata sakupljanja i skladištenja metalnog otpada na određenoj lokaciji dužni podnijeti zahtjev za procjenu utjecaja zahvata na okoliš.
Navedenom zahtjevu njegov nositelj prilaže Elaborat zaštite okoliša kojim se detaljnije definira proces skladištenja otpada, kapacitet skladištenja (otvorenog i zatvorenog prostora), postupanje s otpadom na lokaciji kako bi se spriječilo raznošenje prašine u zrak, spriječilo ispuštanje oborinskih voda koje su došle u doticaj s otpadom u tlo, vode i podzemne vode, utjecaji na vodna tijela i tlo koji se mogu javiti tijekom dopreme i otpreme materijala ili uslijed nepravilnog korištenja mehanizacije itd.
Navela je pri tome slučaj jedne tvrtke u okolici Zagreba koja se također bavi zbrinjavanjem željeznog otpada na način da se on redovito dovozi i odvozi u njihove pogone, ali su prethodno proveli postupak o potrebi procjene utjecaja na okoliš, izradili elaborat i uredno dobili dozvole.
– Još ću jedno vrijeme čekati odgovor s obje adrese, a ne bude li zadovoljavajući, sve ću kroz zastupničko pitanje iznijeti pred Sabor. Svakako ću inzistirati na odgovoru kako je to zakon sročen, odnosno omogućava da se u praksi pretovarna točka pretvori u skladište – veli Radojčić.
U međuvremenu su stanovnici Ploča i dalje nastavili muku mučiti s prašinom i komadima željeza koji završavaju u njihovim domovima, posteljama… Očekivali su puno više od države, ali…
– Promijenilo se nije ništa – kaže Zoran Marinović, čovjek koji je i pokrenuo “ruzinavu revoluciju”.
– Vjerojatno pod okriljem noći dođe još pokoji vagon. Ali tona tu, tona tamo ne pravi neku veliku razliku. U međuvremenu je ta planina smeća dobila neki novi pokrivač nepoznate namjere. Ako ste čitali bajku za djecu o “Carevu novom ruhu”, onda je lako pretpostaviti o čemu se radi.
Koliko znam, državne inspekcije i dalje potvrđuju izvrsnost. Kvaliteta zraka je izvrsna, mora također, sve je zapravo izvrsno, na papiru. A onda samo otvoriš oči i pogledaš tu neprihvatljivu planinu olupina, cijevi, kotlova, klima-jedinica, blokova motora… pa se zapitaš kako je izvrsno kad nije. O analizama zraka ili mora, ne znam ništa, ali razum govori da ovdje ima svega i svačega, ali samo ne izvrsnosti. U svakom slučaju, kao i prethodnih godina, psi laju, a karavane otpada prolaze – ustvrdit će Marinović sa zamjetnom količinom očaja i ogorčenja.
Zoran Šagolj/Slobodna Dalmacija
Slika: Zoran Marinović