Lijepo vrijeme u Dolini Neretve i Plini koristi se za branje smokava. Uzgajivači ove voćke ne žale se na prinos, a on je mogao biti i bolji da velike oborine u dva navrata nisu urod smanjile, neki kažu, i do 30 posto.
No gledajući u širem kontekstu, vremenske prilike nisu najveća prijetnja smokvarstvu u ovim krajevima. Česte berbe, sušenje i druge zahtjevne aktivnosti tijekom ljetnih mjeseci, ljude pomalo udaljavaju od smokava, uz vinovu lozu, zaštitnoga znaka ovoga područja. Posebice što berba i sušenje „traže“ mnogo ruku, po mogućnosti mladih. Ipak, ima i onih koji prkose trendovima, održavaju vlastite, „vraćaju u život tuđe“ i podižu nove nasade smokava, produžujući tako život ovoj kulturi koja je u prošlosti othranila mnoge generacije.
Obitelj Radić iz Stabline, supružnici Denis i Ivana, te kćerka Denea, imaju smokve „u malom prstu“. Njima se bave dugi niz godina i, ističu, uživaju u tome! Deno, kako ga supruga od milja zove, bavi se smokvarstvom „od kada se rodio“, a ona zadnjih 13 godina. Dovoljno da steknu znanje i iskustvo za proizvodnju suhih smokava vrhunske kvalitete. I da to svoje znanje i iskustvo prenesu na kćerku.
„Nije stvar samo u materijalnome, jednostavno uživamo u ovome. Ništa nam nije teško, a smokve nam uloženi trud vrate na pravi način. Ove godine osušit ćemo oko 700 kilograma. To je jedna prosječna godina, ni najbolja ni najgora, a mi smo zadovoljni. Ne očekujemo ni teškoće prilikom plasmana jer se kvalitetna suha smokva uvijek dobro proda“, govore nam supružnici Radić i otkrivaju buduće planove.
Trenutačno obrađuju 75 stabala, od čega je 35 njihovih, a 40 su dobili od drugih ljudi da „ne ostanu u ledini“, jer se nema tko o njima brinuti na pravi način. Taj broj će se uskoro značajno povećati na području Vina. Naime, Denis se priprema za mirovinu, a to znači više slobodnoga vremena koje će biti posvećeno upravo njihovom poslu, hobiju i ljubavi. Već su odredili lokacije za 60 novih stabala. Za početak.
„Imamo planove i nadamo se da ćemo ih ostvariti. Samo neka posluži zdravlje, a volju i znanje imamo. Razmišljamo dugoročno, jer se smokvarstvom želimo baviti dok god budemo mogli. Za sada nas prati i naša kćerka, a vidjet ćemo kako će biti u budućnosti“, poručili su Ivana i Denis.
Premda nema potpuno točnih podataka, struka pretpostavlja da je na području Grada Ploča pod smokvom zasađeno dvadesetak hektara, a na području Dubrovačko – neretvanske županije oko 140 hektara. I dok najveći svjetski proizvođači smokava Italija, Turska, Grčka, Alžir, SAD, Portugal i Španjolska nastavljaju borbu za dominaciju na svjetskom tržištu, u našoj zemlji smokvarstvo je postalo sporedna djelatnost. Taj trend započeo je još u bivšoj državi kada je broj stabala smokava sa milijun i sedam stotina tisuća u pedesetim godinama prošlog stoljeća, pao na milijun i dvjesto tisuća neposredno prije Domovinskoga rata, od čega preko osam stotina tisuća u Hrvatskoj, a proizvodnja s 21 500 tona na oko 11 tisuća tona. Danas je gotovo nemoguće doći do podataka o broju smokava i prinosima, ali se zna da je prije nešto više od 30 godina po broju stabala prednjačio Šibenik, s oko 220 tisuća stabala, a po kvaliteti smokve dubrovačko područje i Dolina Neretve.
Kao jedna od najstarijih suptropskih voćaka, o čemu svjedoče brojni reljefi, slike i nadgrobni spomenici staroga Egipta četiri tisuće godina prije Krista, smokva se, kako se vjeruje, iz južnih dijelova Perzije i Sirije, preko Sredozemlja, kroz stoljeća prenosila na sve kontinente, pa je tako dospjela i u naše krajeve. Vjeruje se da su je u ovo područje donijeli Feničani, a Dioklecijanov edikt iz 301. godine pokazuje da se ona uzgajala u Dalmaciji prije Krista.
Stariji ljudi iz Pline i Doline Neretve još se sa sjetom sjećaju vremena kada je, prije Drugoga svjetskoga rata, ovdašnja suha smokva, u drvenim paketićima, završavala na stolovima političkih elita u Londonu, Beču i drugim europskim metropolama. O njenoj kaloričnosti svjedoči i činjenica da su stari ljudi cijeli dan obavljali teške poslove na polju hraneći se isključivo suhim smokvama.
Sada, u „modernim“ vremenima, težak i zahtjevan posao udaljio je mlade ljude od smokvarstva. No, primjer obitelji Radić, i ne samo njih, daje nadu da budućnost donsi bolje vrijeme ovoj drevnoj kulturi.