Povodom blagdana Uzvišenja svetoga Križa, na brdu Trovro iznad Rogotina don Dalibor Milina predvodio je misno slavlje za Stipu Štrbića, Sinišu Musulina i Joška Glamuzinu, trojicu poginulih hrvatskih vitezova iz Rogotina.
Sav kršćanski svijet isprepleten je znakom križa. Svaku svoju molitvu, svaki svoj posao, svako kršćansko bogoslužje započinjemo znakom križa. Do Isusa Krista križ je bio znak kazne, a otkad je Isus završio na njemu svoj život, križ je postao znakom spasenja i otkupljenja.
„Križ, kojega mi danas slavimo nije križ oko našega vrata, niti ovaj na Trovru, niti onaj u našim crkvama. To je upravo svjedočanstvo o teškim trenucima u našim životima, smrti naših bližnjih, bolesti, naše tuge, razočaranja, slabosti. Isus govori o tome križu kada kaže da svatko treba uzeti svoj križ i ići za njim. Upravo s njim, s Isusovim križem, sudjelovati u otkupljenju grijeha cijeloga čovječanstva. Isus govori o križu našega svjedočanstva, a mi ljudi odgovaramo kukavičlukom kad se nismo spremni suočiti sa svojim djelima, ili pak strahom kad se nađemo pred problemom. Nema spremnosti na žrtvovanje, čak ni za vlastitu obitelj, nema se vremena za nikoga, užitak je na prvom mjestu.
Naša braću koja su položila živote za naše dobro, da bi nas očuvali od neprijatelja, to su ljudi koji su nosili križ i svjedočili ljubav prema Bogu, odnosno ljubav prema bližnjemu. Danas, sa zahvalnošću, došli smo na ovo mjesto, našemu Isusu Kristu koji bdije nad našim mjestom, došli smo iz zahvalnosti prema trojici mladića koji su dali svoje živote, koji su otišli u rat, u obranu naše Domovine. Ali se također prisjećamo svih branitelja koji su se stavili na raspolaganje za obranu svih nas. Ova je misa, misa zahvale, misa ljubavi koju su oni dali za nas, misa ljubavi našem Isusu Kristu koji nam se daje u Euharistiji. To je križ koji smo pozvani da nosimo svakoga dana do kraja života“, poručio je don Dalibor.