Mandarine ove jeseni idu pod zemlju – doslovno! Sezona berbe mandarina tek je počela, a već se nadvila sjena problema nad neretvanskim poljoprivrednicima. Ono što bi trebao biti najslađi dio godine – ubiranje plodova mukotrpnog rada – pretvara se u borbu za goli opstanak.
Najveći kamen spoticanja ponovno je niska otkupna cijena. Prva klasa mandarina trenutno se otkupljuje po samo 0,50 eura za kilogram, dok je za drugu i treću klasu cijena još niža. Problem dodatno otežava činjenica da prva klasa čini tek manji dio ukupnog uroda.
-Ovo je tragedija. Radimo cijelu godinu, a na kraju ćemo ove jeseni doslovno badava brati. Mnogi će odustati jer im se ne isplati, ogorčeno kažu lokalni poljoprivrednici.
Troškovi radne snage samo dolijevaju ulje na vatru. Dnevnica sezonskog radnika iznosi oko 60 eura, a da bi pokrio tu cijenu, berač mora ubrati čak 120 kilograma mandarina dnevno – i to prve klase. U praksi, to znači da se većini vlasnika nasada ulaganje u berbu pretvara u gubitak, piše Slobodna Dalmacija.
Zbog toga bi velike količine zrelih plodova mogle bi ove godine ostati neobrane na stablima. Umjesto na policama trgovina, mandarine bi tako mogle završiti kao gorki podsjetnik na neuređeno tržište i nedostatak sustavne potpore domaćoj poljoprivredi.
Poljoprivrednici traže htna rješenja od države i otkupljivača, jer bez pomoći ovaj simbol Neretve mogao bi izgubiti svoje mjesto i na tržištu i u obiteljskim gospodarstvima koja od njega žive.
Ovako loše stanje za poljoprivrednike znači samo jedno: berba se jednostavno ne isplati.
-Otkupljivači se ponašaju kao da nisu naši partneri. Godinama živimo od istog posla, a oni nas guše cijenama, ogorčeno poručuju vlasnici nasada, koji tvrde da bi otkupljivači trebali pokazati više razumijevanja i korektnosti prema njima. Kada je ovako loše stanje na početku berbe što će biti kad grunu mandarine i požute sve plantaže od Metkovića do Ušća.
No, istina je surova: otkupljivači su privatnici i vode se isključivo vlastitim profitom. Vrijeme dogovorne ekonomije odavno je prošlo. Dok je postojao PIK Neretva, država je diktirala otkupne cijene i štitila i poljoprivrednika i kupca. Danas toga više nema tržište je neumoljivo i na njemu opstaju samo oni najjači.
Zbog toga mnogi upozoravaju da su nezadovoljstva i prozivke upućene otkupljivačima samo puste tlapnje.
-U kapitalizmu svatko gleda svoj interes, a očekivati od otkupljivača da podignu cijenu iz čiste solidarnosti – iluzorno je, ističu agroekonomski stručnjaci sa kojima smo razgovarali o ovoj temi.
Slično vrijedi i za pozive državi. Otkupne cijene više se ne određuju dekretom, a svako očekivanje da bi Vlada mogla intervenirati smatra se političkom fikcijom.
Država nema mehanizme kakve je imala nekad. Ovo su tržišni odnosi i tko se ne može prilagoditi pada, dodaje jedan od otkupljivača, koji se prisjetio državnih poticaja prije ulaska u Europsku uniju koji su bili usmjereni upravo njima.
Dok smo imali poticaje bilo je drugačije. Sada smo prepušteni samo sebi i svom umijeću trgovanja-govore nam.
Rezultat takvih odnosa mogao bi biti porazan – tisuće tona mandarina ostale bi neubrane, a neretvanski voćari na rubu egzistencije. Slatki plodovi doline, simbol cijelog juga Hrvatske, ove jeseni mogli bi postati gorak podsjetnik na neumoljivu realnost tržišta.
No, problem ne staje samo na financijama. Ako mandarine ostanu na stablima, to će biti udarac ne samo na džepove poljoprivrednika nego i na okoliš. Truli plodovi predstavljaju savršeno leglo za sredozemnu voćnu muhu, opasnog štetnika s kojim se Hrvatska godinama bori. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo (HAPIH) već dugi niz godina provodi program suzbijanja te nametnice puštanjem sterilnih kukaca dok su poljoprivrednici dužni ukloniti i zakopati na trideset centimetara dubine trule plodove koje ostanu na stablu ili ispod stabla.
Ako se ove jeseni velike količine mandarina ostave da istrunu u voćnjacima, prijeti eksplozija populacije muhe koja bi mogla ugroziti ne samo iduću sezonu, nego i dugoročnu budućnost proizvodnje u dolini.
Slučaj je dodatno apsurdan jer će, prema zakonu, poljoprivrednici ionako morati ukloniti i zakopati trule plodove.
To znači da ćemo na kraju brati mandarine, ali ne za prodaju – nego da ih zakopamo. A ni za to nemamo radne snage ni novca da platimo dnevnice berača iz Hercegovine, rezignirano kažu Neretvani.
Slatki plodovi doline, simbol cijelog juga Hrvatske, tako su se našli u začaranom krugu: neisplativa berba, nezadovoljstvo proizvođača, niske otkupne cijene privatnih otkupljivača i prijetnja ekološke katastrofe. Jesen koja je trebala donijeti plodove rada – mogla bi ostaviti gorak okus za cijelu Neretvu.
Svi se slažu da se ovako više ne može te da su potrebna hitna rješenja.
Stručnjaci upozoravaju da je jedini izlaz iz začaranog kruga – udruživanje proizvođača i zajednički nastup na tržištu. Samo veće kooperative mogu pregovarati o boljim uvjetima otkupa, tražiti nove izvozne kanale i ulagati u preradu.
Drugi ključni korak je diverzifikacija: od proizvodnje sokova i džemova, do certificiranih ekoloških proizvoda koji na europskom tržištu postižu znatno veću cijenu. Uz to, država bi mogla pomoći kroz ciljane poticaje za preradu i marketing, umjesto da određuje cijene koje ionako više ne kontrolira.
Poljoprivrednici sa kojima smo razgovarali sami zaključuju da bez zajedništva nema budućnosti.
Ako se ne udružimo i ne moderniziramo, Neretva će izgubiti svoj simbol – mandarinu, poručuju.
Primjeri iz inozemstva pokazuju da se rješenja itekako mogu pronaći. U Španjolskoj, proizvođači citrusa već desetljećima nastupaju kroz velike zadruge koje diktiraju cijene izvoznicima, a istodobno investiraju u marketing i stvaranje brendova. U Italiji, regije poput Sicilije uspjele su zaštititi svoje naranče i limune oznakama zemljopisnog podrijetla, čime su postigli znatno veću tržišnu vrijednost.
Slatki plodovi doline, simbol cijelog juga Hrvatske, tako i dalje nose gorčinu neizvjesnosti. No, uz pravovremene poteze i novu strategiju, mandarina bi mogla ostati ne samo tradicija, nego i pokretač razvoja čitave regije.
Unatoč manjim količinama u usporedbi sa prošlom godinom kvaliteta ovogodišnjeg uroda ocjenjuje se izvanredno. Plodovi su zlatne boje, slatkog okusa i visokog sadržaja šećera, što je rezultat povoljnih vremenskih uvjeta i pažljivog uzgoja na neretvanskim plantažama.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija