Kako smo nedavno i najavili, donosimo inspiravitnu priču o jednom sjajnom 11-godišnjem dječaku koji se zove Filip Leko. Priču će na svome portalu uskoro objaviti i Slobodna Dalmacija:
Svi koji prate sport složit će se kako je vaterpolo jedan od najtežih i najzahtjevnijih sportova. Vaterpolist mora biti snažan, izdržljiv, brz, okretan, mora biti sposoban koordinirati mnoge aktivnosti odjednom, mora razviti fizičke i psihičke karakteristike. U vaterpolu, kao u malo kojem drugom sportu, „rade“ svi dijelovi tijela i ako samo jedan dio zakaže, vaterpolist teško može odgovoriti zahtjevnostima ove igre.
No, uvijek ima izuzetaka koji potvrđuju pravilo. Krajem ovog ljeta u Gradcu se održao turnir mlađih vaterpolskih uzrasta s područja Makarske rivijere i Doline Neretve. Prvo mjesto osvojila je ekipa Omiša. U sastavu pobjednika igrao je dječak, koji se, na prvi pogled, ne uklapa u sliku vaterpoliste koji može odgovoriti izazovima ovoga sporta.
Filip Leko, 11-godišnji dječak iz Omiša, rodio se bez desne podlaktice. Nema veze sa genetikom, liječnici su, kako kaže Filipova majka Nada, rekli kako je dječak imao peh. Riječ je o amniotskim tračcima, nitima koje se zapetljaju dok je dijete u posteljici. To se obično dogodi u prvom tromjesečju trudnoće i ne vidi se na ultrazvuku. No, to Filipa nije spriječilo da se sasvim ravnopravno nosi sa svojim protivnicima u vodi i na kraju zasluženo podigne pobjednički pehar.
„Filipu je turnir u Gradcu bio prvi službeni nastup. Priključio nam se početkom ovoga ljeta, najprije u Školi plivanja, a onda u grupi gdje su bili mlađi vaterpolist. Odmah se vidjelo da voli ovaj sport i da je talentiran. Posebice je volio rad s loptom. Sa nekoliko prijatelja, ostajao je i nakon treninga dodatno raditi pucačke treninge. Brzo je prebačen u stariju grupu, već u srpnju. Svi su ga prihvatili, a svojom dobrotom i odgovornošću sve nas je osvojio. Treninzima i utakmicama prilazi potpuno samouvjereno, ne traži nikakve popuste i potpuno je ravnopravan sa drugim igračima. Pravo je zadovoljstvo raditi s ovim hrabrim i odvažnim dječakom“, rekao nam je Filipov trener Marin Rogulj. Istaknuo je kako su treninzi bili svaki dan od ponedjeljka do petka i da je Filip bio redovit, te mu je poručio da samo tako nastavi.
A u Filipovoj ljubavi prema sportu prepoznaje se rukopis njegove majke Nade. Ona se dugo godina bavila sportom, a i danas su treninzi njena svakodnevica. Filip je njen jedinac. Ali nije razmažen, jer Nada je to od početka postavila na prave temelje.
„Može se reći da je od mene naslijedio ljubav prema sportu i da je svestran. Još kao jako mali dječak trenirao je taekwondo, a poslije toga nogomet. Momci iz njegovoga razreda također treniraju nogomet, prava su ekipa, puno vremena provode zajedno i Filipu je to važno jer je društven tip. Nogomet je i dalje u fokusu, a ovoga ljeta okušao se i u vaterpolu, kojeg je jako zavolio. I meni je bitno da voli sport i slobodno vrijeme ispunjava na taj način, s prijateljima. Razvio je samopouzdanje, siguran je u sebe i postojan, to mi je osobito važno jer, ipak živimo u maloj sredini“, rekla je Nada.
A Filip je upravo krenuo u 5. razred osnovne škole. Do sada je i na tome planu bio besprijekoran. Dosadašnje razrede završio je s odličnim uspjehom. S prosjekom 5,0. Ne sumnjamo da će i u školi i na sportskom planu, s kvalitetama koje je već razvio, postizati značajne rezultate.
Slike: Privatni album