„Radim najljepši posao na svijetu! Učitelji su cjeloživotni učenici, jer cijeli radni vijek rade na vlastitom razvijanju i poboljšanju prakse. Svaki novi radni dan u razredu je novi izazov. Često dan ne završi onako kako smo planirali, jer to je jedan živi proces. Rad u razredu je pun nepredvidivosti, pun uspjeha, ali i padova. Imamo lijepih veselih i sretnih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Ipak, kad bih mogla ponovo birati zanimanje, opet bih izabrala isto. Svima koji su odabrali ovaj častan poziv, želim sretan Svjetski dan učitelja!“, poručila je Višnja Grančić, učiteljica u pločanskoj osnovnoj školi Vladimira Nazora, povodom dana „onih koji grade budućnost“.
Uvijek je iznova potrebno naglašavti važnost učiteljske profesije i njihovu ključnu ulogu u društvu, jer su upravo oni ti koji djecu uče prvim slovima, brojkama, ali i onim najvažnijim životnim lekcijama. Često su i mentori, prijatelji, podrška i motivacija, vjeruju u svoje učenike i kad oni sami posumnjaju u sebe. Jednom riječju, naš svijet čine boljim mjestom.
Višnja Grančić radi upravo to već punih 39 godine, početkom ove školske godine preuzela je još jednu skupinu prvašića, ali njih će do cilja voditi netko drugi. Jer, učiteljica Grančić, nakon završetka ove školske godine, odlazi u zasluženu mirovinu.
Sve je i počelo u Osnovnoj školi u Pločama sada već pomalo davne 1989. godine, s tim da je neko vrijeme prije toga kao zamjena radila u područnim osnovnim školama. „Ovaj poziv zavoljela sam u 3. razredu Srednje škole, kada sam kao polaznica pedagoškog smjera odlazila na praksu u Osnovnu školu. Tada sam zaključila da je upravo učiteljsko zanimanje ono koje bi mi pružilo mogućnost izražavanja kreativnosti, prenošenja znanja na druge i oblikovanja mladih ličnosti. Nakon 39 godina provedenih u školskim razredima, mogu reći da sam zadovoljna izborom svoga zanimanja, nikada se nisam pokajala i opet bih napravila isto“, kaže nam Višnja i nastavlja „Brzo je prošlo, ne mogu sebi doći od pomisli da za godinu dana odlazim u mirovinu. Imam još želje za rad i dokazivanje, stalno razmišljam što još pružiti novim generacijama, jer se ne volim ponavljati. Ja zaista volim ovaj posao i, vjerujte, malo učitelja ovu profesiju odabire zbog plaće“.
Njeni bivši učenici dana su uspješni liječnici, inženjeri, kolege učitelji, ekonomisti…, ali, posebno će istaknuti, za nju ništa manje vrijedni nisu automehaničari, keramičari, frizeri…, „jer za nikoga od njih nisam čula lošu riječ, nego da su dobri i uspješni ljudi“.
Kada Višnju upitamo kako je s djecom raditi danas u odnosu na prijašnja vremena, reći će: „Svako vrijeme nosi svoj izazov. Ne mogu kazati da je prije bilo lakše nego sada, ali mogu reći da je danas puno veći izazov. Danas smo izloženi digitalnoj tehnologiji. Zbog toga se sve češće susrećemo s deficitom pažnje kod djece. Emocionalno su nezrela. Sve više uočavamo smanjenje govorne i motoričke sposobnosti. Istovremeno su željni pažnje. Osim učitelja, često smo mame, tate, socijalni radnici… Moramo biti fleksibilni, tražiti načine kako doprijeti do svakog učenika. I najmanje postignuće učenika, za učitelja je nagrada“. Učiteljica Višnja dodat će i kako bi suvremenog učitelja trebalo odlikovati fleksibilnost, inovativnost, mudrost, humanost, pravednost, te da je za uspjeh učenika iznimno važno povjerenje i suradnja roditelja i škole.
U razgovoru s njom saznajemo i kako se najbolji odnosi između učenika i djece ostvaruju na izletima ili posjetima kazalištu, kada su svi opušteni, kako su e-dnevnici donijeli olakšanje u radu, kako treba stalno ulagati u sebe, naučila je to još od prve učiteljice Katice Musulin koje se i danas rado sjeti, te kako joj je drago kada joj se na ulici srdačno javljaju bivši učenici.
S tolikim znanjem i iskustvom sigurno ima poruku i za kolege koje nastavljaju rad u školi, kao i za učenike: „Poručila bih mladim učiteljima kako je izazov biti učitelj. Svima koji su odabrali ovaj častan posao neka svoja znanja i vještine koriste za napredak svojih učenika. Otkrijte i potaknite darovitost djece, osposobite i za život! Budite uzor svojim učenicima! A učenicima bih poručila da budu strpljivi, znatiželjni, uporni u radu i da vjeruju u sebe. Čitajte i čitajte! Znanje je moć. Umjesto mobitela izaberite loptu, kretanje u prirodi, druženje s prijateljima“.
A kretanje u prirodi i druženje s prijateljima i sama obožava. Za to će uskoro imati više vremena. Neće, kaže, mirovati u mirovini. Čekaju je masline i smokve. A, iznad svega, unuke Pava i Judita!