Ovih dana naletjeli smo na društvenim mrežama na oglase u kojima pojedini vinogradari s područja najvećeg hrvatskog vinogorja, smještenog u polju Jezero, koje administrativno pripada gradovima Vrgorcu i Pločama te općini Pojezerje, daruju ljudima besplatno svoje grožđe. Samo ga treba doći ubrati u vinograd i odvesti kući.
S jednim od njih htjeli smo napraviti priču za Slobodnu Dalmaciju, no čovjek se ljubazno zahvalio i rekao da mu nije do novina, svjetala reflektora…
– Prodao sam sve i zadovoljan sam cijenom jer to radim 35 godina i imam svoje stalne kupce. Ostalo mi je oko tri tone i to ću pokloniti ljudima koji nisu u mogućnosti kupiti ga. Već su mi se neki javili. Tebi hvala na svemu, ali ne bih s tim izlazio u javnost. Znam da se ti boriš za ljude i ovaj kraj – rekao nam je naš sugovornik, koji nas je zamolio za anonimnost, javlja Slobodna Dalmacija.
Malo nas je ova tema zaintrigirala pa smo razgovarali s još nekoliko vinogradara, posebno s mlađima koji uz stalni posao imaju vinograd, što im dođe kao dopunska djelatnost ili način da poprave kućni budžet.
– Nemam vam što dobro reći, zapravo nema nitko s područja Jezera ove godine. Prvo nas je kiša “ubila”, cijena je padala iz dana u dan, grožđe se slabo prodavalo… Nešto sam prodao, jedan dio ću ispeći u rakiju, a zvao sam kuma i rekao mu da bere koliko želi – besplatno. Možda nešto i ostane na vinovoj lozi – kazao nam je drugi sugovornik.
O ovoj temi razgovarali smo i s dipl. ing. Goranom Franićem, stručnim suradnikom za poljoprivredu u Gradu Vrgorcu, predsjednikom Udruge vinara i vinogradara te jednim od prepoznatljivijih vinara, čija se vina redovito izlažu na raznim sajmovima i eno-gastro manifestacijama.
– Bila bi ovo najbolja godina u posljednja dva desetljeća, svi su parametri išli u tom smjeru, uključujući i prinose, no onda su došle – kiše. Prva nas je uzdrmala potkraj kolovoza, kada je na području Jezera palo oko 200 litara kiše. Tada je dio oko Kutca i uz rijeku Maticu poplavio. Međutim, veći je problem bio to što je kiša snizila slador za 20–30 posto. Zemlja je bila puna vlage, to je isparavalo svaki dan, dolazile su velike rose i niste mogli u vinograd prije 10 sati. Onda nas je ‘zakucala‘ druga kiša – nakon tjedan dana palo je novih 60 litara i dodatno snizilo slador. Kraj priče bio je s ovom kišom 25. rujna – kaže dipl. ing. Franić.
Zanimalo nas je što je dovelo do tolikih viškova grožđa u polju – je li prodaja zapela zbog uvoza?
– Ne bih rekao. Nije tu bilo nekog velikog uvoza, naši su se prekupci prvo orijentirali na rješavanje domaćeg grožđa. Rekao bih da je u prvom redu riječ o hiperprodukciji, prevelikoj proizvodnji koja se ne može prodati po cijenama koje donose profit. Ove godine prosječni čokot nosio je 5 kg, a prošlih godina to je bilo oko 3 kg. Baš je rodilo. No, morate znati jednu stvar – svi vinogradari imaju svoje stalne kupce i kad njih zadovolje, mogu eventualno još 10 posto prodati na zelenim tržnicama. Jer, iz godine u godinu broj potrošača vina se smanjuje, mladost ne pije vino. Kod nas u Dalmaciji uglavnom ga konzumira srednja i starija populacija, a vino se najviše prodaje zahvaljujući turističkoj sezoni. Kome ćete onda prodati toliku količinu grožđa? Morate spuštati cijene iz dana u dan, a kad platite radnu snagu – koliko vam se to isplati? – objašnjava ovaj vinar.
Kad se sve sagleda s malim odmakom, od kolovoza do listopada, u Jezeru će ove godine na vinovoj lozi ostati između 150 i 200 tona stolnog i vinskog grožđa – kao nikad dosad. U prvom redu to bi trebalo zabrinuti proizvođače, ali i lokalnu zajednicu te nadležne institucije. Svi zajedno moraju pronaći način da ljudi ostanu u ovim krajevima, na zemlji, i da žive od svoga rada. Treba li nešto mijenjati u načinu proizvodnje, kako bolje plasirati proizvode, gdje zbrinuti viškove… pitanja su koja se nameću za neki okrugli stol.
– Hoće, nažalost, toliko će grožđa propasti. Ta vam je informacija o tonama koje će ostati na zemlji, rekao bih, točna – 1000 posto. Ja sam već ostavio po strani koliko je stolnog grožđa propalo, slično će se dogoditi i s vinskim – zaključio je prvi čovjek vrgorskih vinara i vinogradara.
Tekst i slika: Mate Primorac/Slobodna Dalmacija