Čevrtanje, čegrtanje ili klepetanje susrećemo u paraliturgijskim tradicijama vezanima za Veliko trodnevlje (Veliki četvrtak, petak i subotu) u zapadnoj, te u monaškoj praksi u istočnoj kršćanskoj tradiciji. Također ga susrećemo u judaističkoj tradiciji proslave blagdana Purima.
Čevrtati/čegrtati i klepetati odraz je arhetipske ljudske potrebe zvukovno iskazati čast Bogu/božanstvima. Već praslavenska poganska tradicija poznaje udaranje u drvo kao znak obrane od duhova koji donose uroke, što se do danas zadržalo u obliku kucanja u drvo prilikom neke tvrdnje.
Kršćanstvo je prihvatilo tradiciju čevrtanja/čegrtanja i klepetanja u okviru Velikog tjedna, odnosno razdoblja od mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak do ponoćne mise, kojom započinje svetkovanje Uskrsa, tj. u vrijeme kad se ne koriste zvona. Na Zapadu je običaj rasprostranjen diljem Sredozemlja, u varijantama čevrtaljki/čegrtaljki ili dasaka s udaraljkama. U srednjoj Europi sličan običaj poznaju austrijski krajevi. Primjerice, u katedrali u Linzu čevrta/čegrta se sa zvonika katedrale. Drugdje se po srednjoj Europi udara drvenim motkama o pod.
U tradiciji Istoka prisutno je udaranje drvenim udaraljkama o dasku ili veće obješeno drvo, i to je običaj ustaljen tijekom čitave liturgijsku godine. Vezan je uz manastire, gdje označava poziv na molitvu, a ustalio se u vrijeme osmanske prevlasti, kada je zabranjivano i ograničavano zvonjenje.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (današnje tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Radi Kuzmanu i izradi čevrtaljki!
Na hrvatskom govornom području običaj je uvelike prisutan u obalnim krajevima i otocima, u sličnim varijantama. Ustaljeno je da ga obavljaju djeca.
Ni najstariji svjedoci vremena ne mogu točno odrediti starost tradicije čevrtanja u Rogotinu, kada djeca, svima poznatim zvukom, najavljuju početak mise i druge događaje tijekom Velikoga tjedna. Najstarija sačuvana čevrtaljka je spremljena, a za budućnost ovoga instrumenta ne treba brinuti, jer su ispunjena oba potrebna uvjeta: zainteresiranost djece i dovoljan broj čevrtaljki.
Za ovaj drugi uvjet pobrinuo se Rade Kuzman, 75-godišnji strojobravarski tehničar, a danas umirovljenik. Radio je u Azbestu na održavanju strojeva, uglavnom s čelikom, kako sam kaže. U povijesti Rogotina ostat će zabilježeno da je izradio veliki, devet metara dugački, prokromski križ postavljen na brdu Trovro iznad Rogotina, prije 25 godina, povodom Velikoga jubileja – dvije tisuće godina kršćanstva, 130-godišnjice crkve u Rogotinu i pete godišnjice pobjede u Domovinskome ratu. Kasnije je na križ postavio Kristov korpus. Osim toga, izrađivao je željezne sprave za vježbanje lađara Rogotina, a nedavno je izradio i križ svetoga Petra, postavljen na početku puta do vrha Trovra.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (današnje tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Radi Kuzmanu i izradi čevrtaljki!
No, Radin hobi je drvo. I tako se prihvatio izrade čevrtaljki. Koliko je poznato, jedan je od dvojice ljudi u Neretvi koji to radi, i jedan od rijetkih koji to uopće radi. Uz jednu posebnost, njegove čevrtaljke imaju međunarodni pečat, a priča o njihovoj izradi, priča je i o nestajanju nekadašnjih moćnih tvrtki na ovome području.
„Za čevrtaljku je najbitniji zupčanik, moji su promjera 82 mm i dužine 110 mm , drugi dijelovi su bočne stranice izrađene od panel ploče debljine 18 mm, čeone stranice izrađene od kuhane bukovine, lamele koje proizvode zvuk su od šperploče debljine četiri i pet mm, koje su pričvršćuju na čelo bukovih nosača sa dvije pločice, također izrađene od bukovine. Ručica za okretanje je izrađena od čelika promjera osam mm i okretnog dijela od teflonske čahure promjera 22 mm. Kao pojas za držanje čevrtaljke, uglavnom se koristi sigurnosni pojas iz automobila“, pojašnjava nam Rade.
Zupčanik, koji se u davna vremena izrađivao ručno, sada se radi na strojevima za izradu zupčanika. Nekada je to bilo u Azbestu, nakon toga u Opuzenu, a sada se mora ići u Ljubuški, u tvrtku Tokarenje Ramljak, jer u Dolini Neretve, na žalost, više nema takvih strojeva. Za izradu zupčanika Rade koristi drvo i sipas, vrstu plastike koju nabavlja od tvrtke Dobra iz Siska, te u splitskoj Kromnautici. Ručice za okretanje izrađuje u svojoj radionici. Materijal za bočne stranice nabavlja u Karlovcu, kod tvrtke Drvona, kao i materijal za lamele, dok kuhanu bukovinu za čeone strane nabavi sam. I, na kraju, sigurnosne pojaseve iz automobila donirao mu je baćinski automehaničar Anatol Tomašević Grunf.
„Kada sam prikupio sve dijelove, sastavljanje čevrtaljke počinjem sa zupčanikom i ručicom za okretanje. Onda na bočnu stranicu montiram dvije čeone stranice. Zatim se zupčanik postavi na svoje mjesto u rupe na stranicama, tvz. provrte, a nakon toga se montira druga bočna stranica i dobije se kutija sa zupčanikom. Iduća faza je ugradnja lamele od šperploče, koja se pričvršćuje drvenom pločicom i na kraju dolazi pojas za nošenje“, opisuje Rade proces izrade.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (današnje tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Radi Kuzmanu i izradi čevrtaljki!
Za jednu čevrtaklju, kada ima pripremljene sve dijelove, treba mu oko sat vremena. Do sada ih je napravio tridesetak, označene su brojevima i na svakoj je ugravirano ime mjesta – Rogotin. No, ne namjerava stati.
„I ja sam kao dječačić čevrtao. Tada nismo imali dovoljno čevrtaljki. Sjećam se kao da je bilo jučer, meni je čevrtaljku napravio sada pokojni Tomislav Šunjić Ćamel. Za nas djecu bila je prava sreća što smo mogli četvtati, ti trenuci se ne zaboravljaju. Rogotin ima dugačku tradiciju čevrtanja i zaista bi bila šteta da se to prekine. Znam da postoji interes djece, a sada ću im napraviti dovoljno instrumenata da možemo biti sigurni kako će ova vrijedna tradicija živjeti još jako, jako dugo!“, zaključio je Rade.