Dok europska regulativa jasno definira maslinovo ulje kao prerađevinu prvog reda koja je u europskoj regulativi izjednačena s primarnim poljoprivrednim proizvodima, u Hrvatskoj se birokratska bitka oko njegove prirode i dalje nastavlja. I dok se u Bruxellesu sve zna – ulje je rezultat mehaničkog procesa iz ploda masline, bez kemijske obrade – domaće institucije tvrde da je riječ o prerađevini, čime otvaraju prostor za dodatno oporezivanje i otežavaju rad obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-ova). I tako dolazi još jedna sezona berbe maslina a da nije pravno definiran status maslinova ulja.
Maslinar Jakša Najev, koji godinama upozorava na pravne apsurde hrvatskog sustava, ističe da problem nije u definiciji, nego u neusklađenim zakonima koji guše male proizvođače.
– Moje pitanje nije bilo je li maslinovo ulje prerađevina, već sam tražio da se poduzmu konkretne zakonodavne radnje kako bi se izmijenili nacionalni propisi koji reguliraju otvaranje OPG-ova, pakiranje i stavljanje na tržište maslinova ulja te prijave poticaja za prodano ulje. Ti propisi pogrešno tretiraju OPG-ove koji se bave maslinarstvom jer su u suprotnosti s temeljnim dokumentima Europske unije – poručuje Najev.
Zakon protiv maslinara
Najev objašnjava da ni Ministarstvo financija ni Ministarstvo poljoprivrede ne negiraju stav Europske komisije da je maslinovo ulje prerađevina prvog reda – što znači da ima status poljoprivrednog proizvoda koji je prošao minimalnu obradu, javlja Slobodna Dalmacija.
„Umjesto da se taj status jasno istakne i prepozna, naši propisi samo navode da je ulje prerađevina, ‘zaboravljajući’ ono što je ključno – da je riječ o prerađevini prvog reda. Kao da to nije važno. A trebalo bi biti, jer hrvatsko zakonodavstvo mora biti usklađeno s europskim. Ili možda preuzimamo samo one dijelove koji nam odgovaraju?“ pita se Najev.
Kao posebno problematičan ističe argument Ministarstva financija da bi izuzimanje maslinova ulja iz oporezivanja “narušilo sustav pravednosti”.
Najev na to odgovara izravno:
„Zar nije nepravedno da mali maslinar, koji proda 60 litara ulja, bude oporezivan isto kao netko tko prodaje desetke tona kupusa ili proizvođači pršuta koji prerađuju svinjske butove? To nije sustav pravednosti, nego sustav apsurda.
OPG-ovi na rubu
Problem je, kaže Najev, ključan za obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja prodaju maslinovo ulje. „Oni su srce našeg maslinarstva, ali ih zakoni guše. Ministarstva nisu zakonodavna vlast – njihova je zadaća provoditi, a ne tumačiti propise kako im odgovara. Zato pozivam Hrvatski sabor da pokrene izmjene zakona i uskladi naše zakonodavstvo s europskim direktivama“, ističe.
Najev pritom upozorava da je stvarnost daleko od pompoznog narativa o “najmaslinarskijoj zemlji na svijetu”:
„Naše maslinarstvo danas pretežito ovisi o ljudima starijima od 60 godina, proizvodnja varira od godine do godine, vlasnički odnosi nad zemljištem su neriješeni, navodnjavanje gotovo ne postoji, a propisi su kontradiktorni i destimulativni. Uz to, najavljuje se i pad potpora nakon 2027. godine. Sve to vodi prema gašenju sektora.“
Stvarna slika maslinarstva
Nejasno definiranje statusa maslinova ulja stvara ozbiljne poteškoće u praksi. Ako se smatra prerađevinom, proizvođači gube dio prava na poljoprivredne potpore, suočavaju se s višim poreznim obvezama te složenijom administracijom.
S druge strane, ako se prizna kao primarni proizvod, maslinari bi imali jednostavniji pristup poticajima i veću konkurentnost na tržištu, osobito u odnosu na uvozne proizvode.
– Ne tražimo privilegije, već samo pravedno tumačenje zakona – poručuju maslinari.
Ako vinogradar koji prodaje vino ima jasan status, zašto bi maslinar bio u sivoj zoni – pitaju se.
Stručnjaci upozoravaju da je riječ o pravnom vakuumu koji se vuče godinama, a koji bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo hitno razriješiti u dogovoru s Europskom komisijom.
Bez jasne klasifikacije, Hrvatska riskira da njezini mali proizvođači izgube korak s konkurencijom iz Italije, Španjolske i Grčke, gdje su pravila jasna i stabilna.
Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija