Prema podacima Muzejsko-dokumentacijskog centra u Registru muzeja, galerija i zbirki u Republici Hrvatskoj, prema vrsti, djeluje 62 zavičajna muzeja/zbirke. Od njih je 48 u javnom vlasništvu, 9 za osnivače imaju općine ili pučko otvoreno učilište dok je svega 5 u privatnom vlasništvu. Jedna od njih nalazi se u prizemlju obiteljske kuće na adresi Uz kuk 8 u Gracu, tek dvadesetak metara od središnjeg mjesnog trga. Riječ je o Zavičajnoj zbirci Gradac, privatnoj zbirci u vlasništvu obitelji Andrijašević, koja godinama sustavno prikuplja, čuva i s ponosom javnosti predstavlja predmete koji svjedoče o životu Gradca i Makarskog primorja kroz povijest.
Prvi koraci
Zbirku su prije 16 godina javnosti otvorili Milko i Mirjana Andrijašević u prizemlju svoje obiteljske kuće. Otvaranju su prethodile godine uređenja prostora u kojem je nekada bila pekara, a kasnije stolarija Zlatka Andrijaševića, Milkina oca, a potom i godine prikupljanja te organizacije stalnog muzejskog postava. “Ako promatramo muzej kao živo biće, onda su eksponati njegovi organi, a stalni postav kralježnica. Upravo se ovim razmišljanjem vodila Zavičajna zbirka Gradac dok je, godinama stvarana iz privatne strasti i lokalne memorije, prerastala u nezaobilaznu adresu na kulturnoj karti Makarskog primorja. U prvim godinama prikupljali smo eksponate, pomno bilježeći njihove vlasnike i priče. No tek u postavu — onome što posjetitelji vide kao cjelinu — te rasute priče dobile su smjer, kontekst i glas. Ključnu ulogu u tom procesu imali su stručnjaci poput Dinke Alaupović – Gjeldum, etnologinje i konzervatorice iz Konzervatorskog ureda Ministarstva kulture u Splitu te pokojnog arheologa Marinka Tomasovića iz Gradskog muzeja Makarska. Zahvaljujući suradnji s njima i brojnim drugim ljudima koji su bili spremni podržati nas u ovoj ideji, naš stalni postav nije samo lijepa vitrinska šetnja, nego živa kompozicija: predmeti nisu puki svjedoci, nego sugovornici. Posjetiteljima tako ne pokazujemo zbirku, nego ih uvodimo u organizam koji diše—muzej koji živi i raste sa svojom zajednicom”, kazala je Mirjana Andrijašević, voditeljica Zavičajne zbirke Gradac.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (tiskano izdanje) donose priču o fascinantnoj Zavičajnoj zbirci u Gradcu!
(Ne)stalni postav
Zbirka je otvorena tijekom cijele godine – ljeti uz radno vrijeme, a zimi po pozivu i dogovoru. Njezina je publika svih uzrasta i svatko od njih u njoj nađe nešto za sebe zanimljivo, oni mlađi nešto što im probudi čuđenje i znatiželju, a oni stariji nešto što im probudi nostalgiju i otključa uspomene na svijet kojeg više nema.
Zbirka sadrži arheološke, etnološke i kulturno-povijesne eksponate i dokumente Gornjeg Makarskog primorja koji vremenski datiraju u razdoblje od prapovijesti do danas. Među posebno vrijednim eksponatima ističu se, primjerice, kameni križ s pročelja crkvice koja je oko 950. godine postojala u sklopu utvrde na lokalitetu Gradina, a na kojemu, uz natpis I.N.R.I., stoji lik sv. Mihovila s kopljem u ruci te Gospa s Djetetom, najstarija kapelica na Makarskom primorju, iz 1730. godine. U sklopu Zbirke djeluje i Arboretum Gradac, s preko 200 različitih biljnih vrsta, a u kojem se redovito održavaju koncerti, predstave, promocije knjiga te mise poljskih hodočasnika.
Aktualni stalni postav Zavičajne zbirke koncipiran je u šest cjelina: ribarski pribor; stara dalmatinska kužina, tinel starog kapetana, stolarska radionica, glazbeni instrumenti i lapidarij. Svaka od njih vezana je uz jedan važan segment prošlosti ovoga kraja koju Zlatko Andrijašević, licencirani turistički vodič, svakodnevno prezentira posjetiteljima. No nisu turisti jedina muzejska publika jer Zbirku redovito posjećuje lokalno stanovništvo, često s nekim predmetom iz obiteljske povijesti koji postane novim muzejskim eksponatom. “Svakim novim predmetom ili dokumentom iz obiteljske ostavštine postav se — suptilno, ali kontinuirano — mijenja i nadopunjuje. Kao rezultat takvog pristupa, naša zbirka nije dovršen proizvod, nego kontinuirani proces stvaranja i dijaloga između prošlosti i sadašnjosti”, kaže Mirjana Andrijašević.
Besplatan muzej
Zanimljivo je da Zavičajna zbirka Gradac svojim posjetiteljima ulaz ne naplaćuje. Smatraju kako svi ljudi trebaju imati jednak pristup kulturi budući da se na taj način ostvaruje širi društveni učinak, poput veće informiranosti i educiranosti stanovnika, posebno kada su u pitanju povijest i baština. “Budući da su znanje i svijest o tome tko smo i odakle dolazimo ključni u oblikovanju identiteta, smatramo kako muzeji i zbirke upravo na taj način ispunjavaju svoju ulogu javnog dobra – nečeg što mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima”, zaključuje voditeljica Zbirke.
Aktualni projekti
Zavičajna zbirka Gradac nije samo izložbeni prostor nego i centar znanstvenih istraživanja povijesti Graca i Dalmacije: iz nje su proizašli radovi o govoru, toponimiji, običajima i pomorskoj terminologiji općine Gradac, ali i suvremena znanstvena istraživanja u suradnji s arheologinjom Marinom De Franceschini i arheoastronomom Giuseppeom Venezianom o solarnoj temi u strukturi Dioklecijanove palače u Splitu. Uz međunarodne partnere, Zbirka redovito surađuje s lokalnim partnerima. Tako je ovaj mjesec, u suradnji s Osnovnom školom Gradac, pokrenula projekt kojim želi objediniti i očuvati povijest obrazovanja i škola u Gracu s ciljem stvaranja zbirke uspomena, dokumenata i fotografija koje svjedoče o školovanju u ovom dalmatinskom mjestu kroz različita razdoblja. Prva faza realizacije projekta odnosi se na izlaganje fotografija svih ravnatelja OŠ Gradac i izdavanje prateće publikacije, a druga na stvaranje baze podataka o povijesti školstva u Gracu i njegove znanstvene obrade. “Ovom prilikom pozvala bih sve mještane, bivše učenike, nastavnike i prijatelje da se uključe u ovaj projekt te da nam na fotografiranje i skeniranje privremeno ustupe stare fotografije, dokumente, članke ili predmete vezane uz školu u prošlosti”, poziva Mirjana Andrijašević.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (tiskano izdanje) donose priču o fascinantnoj Zavičajnoj zbirci u Gradcu!
Spomenimo i da u narednim hladnijim mjesecima Zbirka nastavlja s projektom KLUPKO kojim nastoji revitalizirati tradicijsku obrade vune, kao nematerijane kulturne baštine, i njezinu primjenu u suvremenom svijetu.
Priča o velikoj povijesti maloga mista
U vremenu u kojem kulturne institucije često dvoje između posjećenosti i stručnih standarda, grački primjer pokazuje da se kompromis ne mora tražiti na štetu sadržaja. Uz pomoć i savjete stručnjaka te entuzijazam zaljubljenika u svoj kraj, moguće je ostvariti ono najvažnije: da eksponati ispričaju svoju priču, a da je publika — posluša. Tijekom posjeta ovoj maloj, ali zanimljivoj zavičajnoj zbirci, imao sam priliku poslušati ih i ostao oduševljen velikom povijesnom pričom ovog malog mjesta. Sudeći po interesu – kako turista, tako i domaćeg stanovništva – ova će se priča još dugo pričati i slušati. Ako ne vjerujete, dođite i sami se uvjerite.